Svijećnica je pučko ime za blagdan Prikazanja Gospodinova koji se slavi 2. veljače, ali osim prikazanja, podsjeća na Marijino ponizno podvrgavanje obredu očišćenja. Danas, na blagdan Prikazanja Gospodinova, blagoslivljaju se i svijeće da bi ih vjernici ponijeli na slavu Gospodnjega imena i da, idući putem vjere i ljubavi, prispiju k Svjetlu neugasivom.
U reformiranom liturgijskom kalendaru Krštenje Gospodinovo, početkom siječnja, smatra se krajem božićnog vremena, a prije Drugog vatikanskog koncila posljednji dan božićnog vremena bio je blagdan Prikazanja Gospodinova u Hramu.
Kako je i naznačeno u nagovoru u slavlje ovoga blagdana, na Svijećnicu (četrdeset dana nakon svetkovine Rođenja Gospodnjega) slavi se „onaj dan kada su Marija i Josip prikazali Isusa u Hramu“. Tamo ih je dočekao pobožni starac Šimun kojemu je Bog objavio da neće umrijeti dok ne ugleda Mesiju.
Židovski zakon obvezivao je Josipa i Marija da dovedu Isusa u Hram, jer novorođeno židovsko dijete trebalo je biti dovedeno u Hram radi posvete Bogu i potvrde pripadnosti židovskom narodu.
Valja napomenuti ono što se u zadnjim desetljećima zaboravlja vezano uz Isusovo prikazanje u Hramu. I Mariju je židovski ritual pročišćenja obvezao da donese ili kupi u Hramu janje i grlicu kao žrtvene žrtve nakon rođenja djeteta. Marija, bezgrješna Majka Božja, nije se morala pridržavati obreda, ali je to učinila radi čašćenja Boga i poštivanja svih pravila koje je izrekao Mojsije.
Prikazanje Gospodinovo vrlo je važan blagdan u našem narodu. U Dalmaciji, točnije u crkvi sv. Šime u Zadru nalazi se relikvijar starca Šimuna, a Dalmatinci ovaj blagdan nazivaju Kandelorum. Ali i drugi krajevi časte ovaj važan blagdan, tako u Slavoniji ovaj blagdan nazivaju Svitlomarinje. Mnoge župe, crkve i kapelice diljem hrvatskih krajeva posvećene su Prikazanju Gospodinovu u Hramu.