Tko god se posljednjih godina prošetao zagrebačkim ulicama, ali i ulicama drugih hrvatskih gradova, mogao je primijetiti rast broja beskućnika. Biti beskućnik znači bivstvovati u ovom svijetu, često, bez ikakvih prihoda, a mnogi među njima nemaju niti osobne dokumente te bez mjesta prebivališta ne mogu započeti novi život.
U ‘uređenom društvu’, kao što je naša domovina, o ovoj temi nema puno govora. Većina srednjostrujaških medija izvještava o beskućnicima samo kada mora. Tako je o nedavnom protestu beskućnika na Trgu sv. Marka u Zagrebu, koji je nazvan „Klupa nije krevet, ulica nije dom“, šturo izvješteno. Međutim, protest beskućnika pokazao je, što i oni sami potvrđuju, da o njima, u većini slučajeva, brinu ponajviše privatne i vjerske organizacije, a jedna od njih je i Katolička crkva.
Tu je vidljiv jedan paradoks. Kad je riječ o ‘skandalu’, medijski stupci bit će danima ispunjeni člancima protiv Crkve, ali o socijalnoj brizi navedene institucije bit će vrlo rijetko izvješteno, jer lijeve organizacije, prema medijima, jedine su koje brinu o socijalnim slučajevima. Istina je daleko od toga.
Pučke kuhinje Katoličke crkve
Osim Caritasa Zagrebačke nadbiskupije i mreže od 127 župnih caritasa na području Zagrebačke nadbiskupije, prema podacima mrežne stranice Nadbiskupije, „djeluje 58 katoličkih udruga, zajednica i pokreta koji pomažu pojedincima i obiteljima u potrebi“.
Na području Grada Zagreba djeluje pet crkvenih pučkih kuhinja: u župi sv. Antuna Padovanskoga, u župi sv. Josipa, u samostanu Misionarki ljubavi – Sestara Majke Terezije, u franjevačkom samostanu na Kaptolu, u samostanu sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskoga.
I sve crkvene pučke kuhinje svjedoče porastu broja korisnika posljednjih godina. Primjerice, fra Vilček Novački, voditelj volontera pučke kuhinje „Sveti Duh“, tvrdi da se broj korisnika udvostručio u posljednjih šest godina.
Možda bi mediji umjesto izvještavanja o imaginarnim uspjesima hrvatske ekonomije, mogli izvijestiti i o stvarnom stanju u kojem se nalazi brojni naši sugrađani, stanju nacije na koje vladajuća politička struktura zatvara oči.
