Irske vlade provele su u posljednjem desetljeću značajne promjene u zakonodavstvu. Otočka zemlja prva je uvela ‘istospolne brakove’ općim glasovanjem (2015.) i uklonila ustavnu zabranu pobačaja (2018.).
Međutim, irskoj političkoj eliti to nije dovoljno. Odlučili su provesti novi referendum. Dana 8. ožujka, na Međunarodni dan žena, Irci će glasati na Referendumima o obitelji i skrbi s ciljem izmijene Ustava.
Oba referenduma odnose se na tekst čl. 41 Ustava i naziva ih se Amandmanima o obitelji i skrbi. Obiteljski amandman trebao bi omogućiti izmjenu čl. 41.1.1. i 41.3.1. koji glase:
„Država prepoznaje obitelj kao prirodnu, prvobitnu i fundamentalnu jedinicu društva, te kao moralni institut koji posjeduje neotuđiva i vrhunaravna prava, koja nadilaze svaki pozitivni zakon i prethode mu.” (41.1.1.);
„Država se obvezuje s osobitom skrbi čuvati instituciju braka, na kojoj se temelji obitelj, i čuvati je od napada.” (41.3.1.)
Prema novim amandmanima predlažu se dvije izmijene: u prvom stavku predlaže se dodatak „obitelj, bilo da je utemeljena na braku ili bilo kojoj drugoj trajnoj vezi”; u drugom stavku predlaže se brisanje rečenice „na kojoj se temelji obitelj“.
Posljedice usvajanja novih amandmana bit će zakonodavno uništavanje tradicionalnih obitelji i omogućavanje onima u „trajnim vezama“ uživanje istih prava.
Amandman o skrbi izazvao je, za razliku od prvog amandmana, brojne kritike u društvu. Razlog je sumnja u pokušaj izjednačavanja ‘trans-žena’ i bioloških žena.
Usvajanje Amandmanu o skrbi donijelo bi uklanjanje čl. 41. 2. 1. i 41. 2. 2. te unošenje novog članka 42 B u Ustav Republike Irske.
Uklonili bi se sljedeći članci:
„Država osobito prepoznaje da žena radom u kući pruža državi potporu bez koje se ne može ostvariti zajedničko dobro.” (41.2.1.);
„Država će stoga nastojati osigurati da majke neće imati obvezu zbog ekonomske nužde zapostaviti dužnosti u domu stupanjem u svijet rada” (41.2.2.).
Novi članak bi glasio:
„Država prepoznaje da pružanje skrbi, od strane članova obitelji jednog drugome poradi veza koje među njima postoje, pruža društvu potporu bez koje se ne može ostvariti zajedničko dobro, te će nastojati podržavati ga” (42B).
Mnogi su zabrinuti zbog mogućeg uklanjanja žene iz Ustava, što se želi napraviti pod krinkom ‘ravnopravnosti spolova’. Ovo je samo nastavak degradacije ženskih prava i uloge žena u irskom društvu. Quo vadis, Hibernia?