Švicarski biskup Vitus Huonder, umirovljeni ordinarij biskupije Chur, preminuo je u 81. godini života. Bio je jedan od najvećih zagovornika katoličke tradicije u Crkvi njemačkog govornog područja. Posljednjih godina živio je u Wangsu u Svećeničkom bratstvu sv. Pija X. Bit će pokopan u Ecôneu. Prije dva tjedna biskup Vitus Huonder teško se razbolio i hospitaliziran je u Churu. Ondje ga je nekoliko puta posjetio dijecezanski biskup Chura Joseph Bonnemain. Upitao ga je želi li biti pokopan u svojoj bivšoj biskupiji. Biskup Vitus Huonder odgovorio je ne; želi biti pokopan u blizini groba nadbiskupa Marcela Lefebvrea u Ecôneu. Ovo će se i dogoditi.
Biskup Vitus Huonder bio je čest gost na web stranici PCh24.pl. Bio je jedan od rijetkih crkvenih dostojanstvenika na njemačkom govornom području koji je pokazao punu vjernost pologu katoličke vjere. Umirovljen je 2019. godine. Papa Franjo ga je zamolio da produbi svoj odnos sa svećeničkim bratstvom sv. Pija X. Biskup Huonder nastanio se u Econeu. Kako je rekao, to mu je omogućilo da upozna stvarnost Bratstva i da cijeni rad nadbiskupa Marcela Lefebvrea i nastojanja svećenika SSPX-a.
U svojoj biskupiji u Švicarskoj biskup je bio često kritiziran jer je veliki dio vjernika želio progresivne promjene koje on nikako nije želio uvoditi. Pobrinuo se da se tijekom njegove službe u Churu propovijeda vjera u skladu s nepromjenjivom predajom Crkve.
Na stranici Kath.net preminulog se biskupa prisjetio biskup Marian Eleganti, umirovljeni pomoćni biskup iste biskupije Chur. „Biskup Vito je umro kao što je i živio: kao čovjek vjere. Nema sumnje da je jako volio Isusa Krista. Bio mu je odan kao njegov vjerni, ponizni sluga”, napisao je biskup Eleganti.
„Mnogi su ga voljeli i cijenili. Bio je svjetionik koji se nije tresao na valovima vremena. […] Mnogi možda ne znaju da je biskup bio vrlo dobar ispovjednik, duboko očinski. Bio je strpljiv slušalac, nikad nije prekidao. Njegovi savjeti na duhovnoj i sakramentalnoj razini bili su mudri i puni razumijevanja, nikad grubi – mudri i ljubazni, nikad docirajući’“, rekao je Eleganti.
Kako je naglasio, pokojnik je rado prihvaćao udarce koji su mu dolazili, pa makar to bile klevete ili poniženja. Uvijek je dobro govorio o drugim ljudima, čak i ako su mu bili deklarirani protivnici. „Bio je vrlo vjeran molitvi. Krunica i brevijar, sveta misa. Nikada ništa nije kompromitirao ili zanemario. Imao je disciplinu, radio je jako puno i neumorno. Svaki vikend bio je u župama“, naglasio je. „Počivaj u miru i uđi u radost Gospodara svoga! Uvijek je vjerovao Njegovoj prosudbi. Narodni sud mu nije bio važan. […] Pamtit ću ga s ljubavlju”, zaključio je Eleganti.