Nakon desetljeća progona i invazija od strane Eritreje, Irobi, katolička manjina koja živi u sjevernoj etiopskoj regiji Tigray, našli su se uhvaćeni u unakrsnoj vatri Tigray rata, koji je trajao od 2020. do 2022. Ovaj je sukob ostavio mnogo mrtvih i raseljenih. Osim toga, pretrpjeli su oštru i nasilnu okupaciju od strane eritrejske vojske. Sada suočeni s krizom interno raseljenih osoba (IDP) i glađu, narod Irob je na rubu izumiranja.
Irobi, etnička skupina od oko 50.000 ljudi, prvenstveno žive u Iroblandu u etiopskoj regiji Tigray, a manja skupina živi u susjednoj Eritreji. Većina Irobaca su katolici, dok manjina slijedi etiopsko pravoslavno kršćanstvo ili islam. Većina su poljoprivrednici. Posjeduju jedinstven kulturni identitet i društvenu strukturu temeljenu na klanovima. U Etiopiji prevladava etiopsko pravoslavno kršćanstvo kao glavna religija, a katolici čine oko 1 % stanovništva. Unutar ove katoličke manjine Irobi predstavljaju još manji segment.
Sukob u Tigraju vodio se između Etiopskih nacionalnih obrambenih snaga (ENDF) etiopske vlade i militanata iz Tigrajskog narodnog oslobodilačkog fronta (TPLF), koji je bio dominantna naoružana skupina u regiji. Nakon što je Abiy Ahmed postao premijer 2018., porasle su napetosti između savezne vlade i TPLF-a. U studenom 2020. TPLF je pokrenuo napade na etiopske vojne baze u Tigrayu, što je izazvalo rat. Eritrejske snage također su ušle u rat na strani ENDF-a, što je potaknulo SAD i druge zapadne nacije da okarakteriziraju rat kao etničko čišćenje protiv tigrajskog naroda, što su stajalište ponovili i katolički svećenici u regiji.
Kad se rat konačno približio kraju, regija je, uključujući svu infrastrukturu, bila opustošena. Ukupno je ubijeno 600.000 ljudi, najmanje 2 milijuna je raseljeno, a 2,3 milijuna ostalo je u potrebi za humanitarnom pomoći. Štoviše, obje su strane optužene za ratne zločine, kršenja ljudskih prava i napade na civile.
Sve do danas, situacija u Tigrayu ostaje krhka, s tekućim pregovorima i zabrinutošću za dugoročnu stabilnost regije. Krhki mir se održava, ali procjenjuje se da će ponovna izgradnja regije Tigray stajati otprilike 20 milijardi američkih dolara. U isto vrijeme, mnogim ljudima u Tigrayu i dalje je potrebna humanitarna pomoć. Šesnaest posto djece mlađe od pet godina pati od pothranjenosti. Tvornice i poduzeća su uništeni, a oko 200.000 ljudi ostalo je bez posla. Otprilike milijun ljudi i dalje je interno raseljeno.
Narod Irob teško je stradao u ratu jer se njihova domovina nalazi blizu granice s Eritrejom, točno u središtu borbi. Tijekom sukoba, regija je bila zatvorena, što je rezultiralo razdvajanjem obitelji i nedostatkom humanitarne pomoći. Eritrejske trupe, koje su okupirale to područje, nametnule su asimilaciju izdavanjem osobnih iskaznica, regrutiranjem civila i prisiljavanjem da usvoje tigrinya, dominantni jezik Eritreje. Osim toga, kuće Iroba su pljačkane, a prijavljena su i kršenja ljudskih prava, uključujući izvansudska ubojstva, pogubljenja i nestanke pojedinaca Iroba.
Na meti su posebno bili katolički svećenici, s obzirom na to da većina zemlje slijedi pravoslavlje. Katoličke crkve uništene su tijekom rata, a vodeća katolička škola, nekoć svjetionik za znanstvenike diljem zemlje, borila se da povrati svoj nekadašnji značaj zbog nemogućnosti privlačenja kvalificiranih stranih učitelja.
Bez akcije, mala zajednica Irob mogla bi se suočiti s izumiranjem.
