Iz tiska nedavno je izišla nova knjiga Tade Jurića „Suvremene migracije i opstanak nacije“ (Školska knjiga, Zagreb, 2025.). Knjiga sadrži pet poglavlja sa sljedećim naslovima: I. dio: Razumijevanje migracija, II. dio: Velike (nezakonite) migracije, III. dio: Hrvatska u emigracijama, IV. dio: Neselektivno useljavanje i integracija migranata, V. dio: (Nova) migracijska, integracijska i demografska politika.

Jurićev je zaključak da „Hrvatska trenutačno nema ni migracijsku strategiju ni strategiju integracije migranata. Uz to, ne postoji ni vizija ni strategija koja bi jasno, sustavno i dugoročno planirala kako uključiti imigrante u hrvatsko društvo s jedne strane, te pripremiti društvo za tektonske promjene s druge strane. Naime, useljavanje kakvom svjedoči Hrvatska najintenzivnije je u cijeloj Europskoj uniji (u relativnom omjeru) te Hrvatska ima najliberalniji pristup useljavanju u cijeloj Europskoj uniji. Netom prije toga prethodilo je najintenzivnije iseljavanje iz jedne članice EU-a“.

Jurić ističe da ne treba olako odbaciti glasove „opominjača“, poput demografa koji tvrde da će Hrvatska za dvadeset godina biti potpuno drugačija zemlja s potpuno drugačijim sastavom stanovništva i čak je moguće da će zbog toga u nekim dijelovima vladati potpuno drugačiji običaji.

Zar nam 800 no-go zona, tj. šerijatskih gheta u Francuskoj nije dovoljna opomena?

U razgovoru za „Večernji tv“ Jurić je nedavno rekao: da će u Hrvatskoj 2050. godine živjeti 2,1 milijun Hrvata i 2,2 milijuna ljudi iz trećih zemalja. Dodao je da “migracije utječu na demografsku sliku Hrvatske znatno više od prirodnog pada. Dakle, dojam u hrvatskom društvu je da se dogodila nekakva posebna kolektivna panika po pitanju rađanja. Međutim, Hrvatice rađaju podjednako zadnja tri desetljeća. Teza da je naš naša demografska slika ugrožena zbog prirodnog kretanja naprosto nije točna. Rađa se 1,5 djece po fertilnoj ženi u Hrvatskoj, isto kao i devedesetih, tako i danas. Dijagnoza, najčešće kroz javni prostor nije dobro postavljena. Što se uopće dogodilo? Nije prirodni pad. Sigurno da je on dramatičan, ali se ne razlikuje od ostalih zemalja Europske unije. Mi, za razliku od većine zapadnih EU članica, odnosno svih imamo uz prirodni pad i iseljavanje i zapravo je to prvi ključan faktor. Drugi ključan faktor je da više Hrvata iz Bosne i Hercegovine nema koji su popunjavali te demografske praznine“.

Nakon što je Europska unija usisala pola milijuna Hrvata, sada se u Hrvatsku želi do 2030. uvesti toliko stranaca, a dugoročno, kroz 25 godina dva milijuna.

Jasno je da ovakvi demografski trendovi vode u propast hrvatske nacije i hrvatske države.

Je li tko Hrvate pitao žele li identitetsko uništenje nacije i države? Masovne migracije opravdavaju se nedostatkom radne snage i nužnošću ekonomskog progresa. Je li nas itko pitao želimo li to? Jesmo li zaista spremni zbog religije ekonomskog progresa uništiti identitet nacije i države? Ili smo spremniji i na slabiji ekonomski rast u nekom razdoblju, ali da se očuva identitet? Kakve su to nakazne europske politike koje su odustale od vlastite budućnosti time što ne promiču proživotne politike i demografsku obnovu, nego rješenje europskih problema vide nekontroliranim uvozom ljudi iz Afrike i Azije?

Jurićeva knjiga je opomena da nas očekuje demografska katastrofa i da je pet minuta do 12 za zaokret. Pitanje je ima li Jurića tko čuti ili smo se pomirili s vlastitom propašću.