Publicist i kolumnist portala Vigilare.info Davor Dijanović na Facebooku je komentirao najnoviju anketu prema kojoj američki studenti sve više simpatiziraju socijalizam. Njegov komentar prenosimo u cijelosti.

Najnovija anketa među američkim studentima otkriva da 46% njih socijalizam smatra boljim modelom od kapitalizma, dok se 39% s tim ne slaže. Uz to, 40% drži da je fizičko nasilje opravdano radi sprječavanja „govora mržnje, a 48% podupire ometanje predavanja. Ovi podatci dobivaju na težini u kontekstu nedavnog ubojstva konzervativnog aktivista Charlieja Kirka.

Rezultati anketa pokazuju paradoks suvremenog Zapada: socijalizam najglasnije priziva onaj naraštaj koji ga nikada nije okusio čak niti u obliku posjeta egzotičnim trećesvjetskim zemljama. Američki studenti, odgajani u obilju i sigurnosti, fascinirani su „modelima“ Kube ili bivšeg SSSR-a, iako nikada nisu stajali u redovima za osnovne namirnice niti su iskusili represiju partijskih režima. Ta potpora rezultat je ideološkog kulturmarksističkog preodgoja u obrazovnom sustavu i medijima, a ne stvarnoga poznavanja povijesti.

Još više od simpatija prema socijalizmu zabrinjava porast političke netolerancije. Kada 40% studenata smatra da je nasilje opravdano sredstvo borbe protiv „govora mržnje“ (a ljevica će, dakako, odrediti što je to govor mržnje), a gotovo polovica podupire onemogućavanje predavanja, tada je jasno da sloboda govora – jedan od temelja zapadne civilizacije – više nije sigurna. Nakon Kirkova ubojstva, ovakvi rezultati djeluju poput mračnog upozorenja da ljevičarska verbalna nesnošljivost prelazi iz riječi u djela.

Amerika prolazi duboki ideološki lom. Zemlja se lomi između dviju vizija: jedne koja se još poziva na tradiciju, obitelj i nacionalnu slobodu, i druge koja, pod krinkom „socijalne pravde“, rehabilitira sustave odgovorne za gulage, progone i milijune žrtava. Ako naraštaj koji bi trebao nositi budućnost već sada vjeruje da nasilje može biti legitimno sredstvo političke borbe tada smo u velikim problemima.

Najveća ironija jest da socijalizam ne zazivaju obespravljeni radnici, nego privilegirani studenti – djeca društva blagostanja. Oni koji nikada nisu osjetili neslobodu i oskudicu, žele nametnuti upravo takav sustav. Njihova vizija socijalizma nije red za kruh ni politički progon, nego socijalizam s iPhoneom u džepu i Netflixom u pozadini. Povijest, međutim, neumoljivo pokazuje da se socijalistički snovi uvijek pretvaraju u totalitarnu noćnu moru. U nasilje, glad i neslobodu.