Dok većina zapadnih država ubrzano potiče digitalna plaćanja i postupno smanjuje ulogu gotovine, Švicarska je odabrala drukčiji put. Na referendumu održanom ovoga mjeseca više od 73 posto birača poduprlo je ustavnu zaštitu dostupnosti gotovine, čime je potvrđeno da fizički novac nije samo sredstvo plaćanja nego i pitanje financijske sigurnosti i građanske slobode.
Nedavni nestanci električne energije u Berlinu, kao i veliki poremećaji u Španjolskoj i Portugalu, pokazali su koliko je digitalni sustav ranjiv. Kada kartice, bankomati i internetske veze zakažu, gotovina ostaje jedino sredstvo koje omogućuje normalno funkcioniranje.
Iako se i u Švicarskoj udio gotovinskih plaćanja posljednjih godina smanjuje, građani fizički novac i dalje smatraju važnom pričuvom. Stabilnost švicarskog franka te povjerenje u nacionalnu valutu dodatno učvršćuju uvjerenje da gotovina ima nezamjenjivu ulogu.
Istodobno, mnoge države ubrzano grade društvo u kojem dominiraju digitalne transakcije. Takav se smjer opravdava učinkovitijom borbom protiv poreznih utaja, pranja novca i financijskog kriminala. No digitalni sustav omogućuje i daleko veći nadzor nad financijskim životom građana. Za razliku od gotovine, svaka elektronička transakcija ostavlja trag koji se može analizirati, pohranjivati i povezivati s drugim osobnim podacima.
Dodatne dvojbe izazivaju razvoj digitalnih identiteta i digitalnih valuta središnjih banaka. Dok zagovornici ističu veću učinkovitost i modernizaciju platnog prometa, kritičari upozoravaju da bi pristup vlastitom novcu mogao postati ovisan o administrativnim ili političkim odlukama.
Primjeri iz svijeta pokazuju da takvi strahovi nisu posve neutemeljeni. Australija postupno zatvara bankomate i smanjuje dostupnost gotovine, Švedska je među najbližima potpuno digitalnom plaćanju, a Kanada je tijekom prosvjeda kamiondžija 2022. zamrzavanjem bankovnih računa demonstrirala koliko digitalni financijski sustav može postati instrument političkog pritiska.
Europska unija zasad tvrdi da će digitalni euro postojati usporedno s gotovinom. Ipak, brojni analitičari upozoravaju da bi to mogao biti još jedan korak prema potpunoj digitalizaciji novca. Upravo zato švicarski referendum ima značenje koje nadilazi nacionalne granice. On pokazuje da tehnološki napredak ne mora značiti odricanje od privatnosti i financijske autonomije.
Zaštita gotovine ne znači odbacivanje kartica ili mobilnih aplikacija. Riječ je o očuvanju mogućnosti izbora, privatnosti i sigurnosne rezerve u kriznim situacijama. Rasprava o gotovini zapravo je rasprava o granicama državne i korporativne moći nad financijskim životom građana.
Hrvatska bi također trebala otvoriti ozbiljnu raspravu o toj temi. Umjesto da politički prostor ostane zarobljen beskrajnim ideološkim prijeporima prošloga stoljeća, trebalo bi više pozornosti posvetiti pitanjima koja će oblikovati budućnost: digitalnim identitetima, umjetnoj inteligenciji, zaštiti privatnosti, transhumanizmu i očuvanju gotovine. Upravo će te teme u desetljećima koja dolaze imati daleko veći utjecaj na svakodnevni život građana od rasprava koje dominiraju hrvatskom politikom već više od tri desetljeća.
Političke opcije koje prve prepoznaju važnost digitalnih sloboda, zaštite privatnosti i prava na korištenje gotovine mogle bi steći značajnu prednost. Građani sve jasnije osjećaju da se pred njihovim očima odvija duboka tehnološka transformacija društva, dok politika prečesto ostaje usmjerena prema prošlosti umjesto prema izazovima budućnosti.