Veliki engleski katolički književnik i filozof, genijalni Gilbert Chesterton, napisao je da se pravi vojnik ne bori zbog mržnje prema onome što je ispred njega, nego zbog ljubavi prema onome što je iza njega. Ova misao ponajbolje oslikava motive velike većine hrvatskih branitelja u oslobodilačko-obrambenom Domovinskom ratu.
Ti su motivi vodili hrvatske vojnike i kad su u kolovozu 1995. u vojno-redarstvenoj akciji Oluja oslobodili većinu okupiranog prostora. Oluja je bila protuteroristička akcija kojom su poništeni rezultati zločina i genocida srpskih pobunjenika iz 1991. godine.
Ovom je operacijom slomljena kralježnica velikosrpske politike u Hrvatskoj, politike čiji su temelji postavljeni gotovo dva stoljeća ranije. Ujedno, ova je akcija značila i slom jugoslavenske ideologije čije smo otrovne plodove kušali već u listopadu 1916. u Odesi.
Oluja je predstavljala krunu hrvatskih ratnih pobjeda. Upravo zato protiv ove operacije vodio se višedesetljetni pravosudni, politički i informacijski rat. Pravosudni pokušaji kriminalizacije Oluje u konačnici su doživjeli poraz iako su u njima sudjelovale vladajuće političke strukture u Hrvatskoj nakon 2000. godine. No politički i medijski rat vodi se i danas, i to ne samo u Srbiji, nego i u Hrvatskoj.
Umjesto da se u središte pozornosti stavi poništavanje učinaka velikosrpske genocidne politike, dio medija i organizacija civilnog društva – danas ponajprije tzv. Inicijativa mladih za ljudska prava i tzv. Documenta – naglasak stavlja na srpske žrtve. Time se nastoji stvoriti dojam kako su pojedinačni i izolirani zločini bili dio unaprijed osmišljene državne politike.
Pritom se ne kreće od 1991. i od toga što se tada događalo na području tzv. Krajine. A ne bi Oluje bilo bez Vukovara, Lovasa, Škabrnje, Nadina…
I u stranim medijima, iako se Hrvatskoj ne osporava pravo na pokretanje ove operacije, nerijetko se predimenzioniraju postojeće i nepostojeće srpske žrtve. Cilj je hrvatsku pobjedu trajno povezati s narativom o hrvatskoj krivnji.
Što hrvatski diplomati čine kada se o Hrvatskoj objavljuju neistine, poluistine i laži u stranim medijima? Hrvatska nema mnogo koristi od toga što sami sebe uvjeravamo u opravdanost svoje borbe za slobodu. U tu je opravdanost potrebno uvjeriti strane oči i uši. A to se ne čini neradom, nego stalnim lobiranjem i kulturno-političkim djelovanjem.
Kao što smo već više puta istaknuli, tko je protiv Oluje, taj je – htio to priznati ili ne – za to da su i danas u Kninu Martićevi milicajci. Da je Knin danas glavni grad jedne etnički čiste, velikosrpske paradržave. Da hrvatska zastava ne vijori na tvrđavi, da hrvatski policajac ne može kročiti u Gračac, Obrovac, Benkovac i Glinu. Da nema Hrvatske kakvu danas poznajemo. Takvo djelovanje objektivno pogoduje jedino velikosrpskim političkim ciljevima, bez obzira proizlazi li iz ideoloških uvjerenja ili iz nerazumijevanja povijesnog konteksta.
Kome su sloboda, pravda i hrvatska država istinske vrijednosti, taj Oluju slavi kao pobjedu koja je omogućila opstanak Republike Hrvatske i slobodu njezinih građana.