28. kolovoza u Katoličkoj Crkvi poseban je dan. Toga se dana u liturgijskome kalendaru slavi spomendan sv. Augustina iz Hipona, biskupa i crkvenoga naučitelja. Put njegova obraćenja, kako je istaknuo papa Benedikt XVI., „primjer je za kršćane svih vremena“.
Augustin je rođen 13. studenoga 354. u Tagasti, na području današnjega Alžira. Potjecao je iz obitelji u kojoj je otac bio poganin, a majka vjernica. Odrasla u kršćanskome domu, njegova se majka brinula o vjerskom odgoju svojega sina. Augustin je mnogo godina lutao, razapet između različitih pogleda i utjecaja svojih roditelja. Unatoč razlikama u njihovu pristupu životu, njegova majka, sv. Monika, uspjela je u njemu usaditi ljubav prema Istini. Ona se očitovala u Augustinovoj neprestanoj potrazi.
Razdoblje studija, tijekom kojega se pripremao za zvanje retora, nije na njega dobro utjecalo. Kao mladić živio je vrlo slobodno. Uživao je u životu i nije izbjegavao piće ni dobru zabavu. Nakon studija u Tagasti i Maduri odlučio je nastaviti školovanje u Kartagi, koja je tada bila jedna od metropola sjeverne Afrike. Očaran velegradskim životom, počeo se još više udaljavati od Boga. Živio je nemoralnim životom i mnogo godina bio u izvanbračnoj vezi sa ženom s kojom je dobio sina Adeodata (lat. „od Boga dan“).
Nespretna potraga za Istinom
Sjeme vjere koje je sv. Monika posijala u njegovo srce i dalje je u njemu živjelo. Augustin, međutim, nije znao odgovoriti na Božju milost. Tražio je odgovore na vrlo važna pitanja koja su mu se neprestano nametala. Racionalni skepticizam, koji se u njemu razvio nakon čitanja rimskih klasika, odveo ga je do manihejske sljedbe. Augustinov je život silno žalostio njegovu majku, koja je cijeloga života molila Boga za sinovo obraćenje.
Jednoga je dana sv. Ambrozije, tadašnji milanski biskup, utješio sv. Moniku riječima: „Majka tolikih suza ne može ostati neuslišana od Boga.“ Te su riječi Augustinovoj majci ulile veliku nadu.
Čudo izmoljeno majčinim molitvama
Augustinov se život uskoro trebao iz temelja promijeniti. Riječi biskupa Ambrozija pokazale su se proročkima. Tada tridesetogodišnji Augustin počeo je raditi kao retor u Milanu. To mu je omogućilo da redovito sluša Ambrozijeve propovijedi, koje su njegovo srce otvorile Kristu. Dodatni poticaj približavanju Bogu bio je razgovor s prijateljem iz mladosti Ponticijanom, koji se pokazao duboko pobožnim kršćaninom. Njegova pripovijest o predanju i životu svetoga pustinjaka Antuna snažno je potresla Augustinovu dušu.
Augustin je vodio veliku duhovnu borbu između želje da se približi Bogu i straha od gubitka dotadašnjega ugodnog života. Kako bi se suočio sa svojim dvojbama, povukao se na selo u podnožju Alpa, gdje je doživio konačni prodor velike Božje milosti.
Jednom je prilikom, razmišljajući u vrtu, iz susjedstva začuo dječji glas: „Tolle lege! Tolle lege!“, što znači: „Uzmi i čitaj!“. Odmah je uzeo zbirku poslanica sv. Pavla i naišao na riječi: „Ne u pijankama i pijančevanjima, ne u priležništvima i razvratnostima, ne u svađi i ljubomoru, nego zaodjenite se Gospodinom Isusom Kristom i, u brizi za tijelo, ne pogodujte požudama“ (Rim 13, 13–14). Taj je događaj promijenio cijeli njegov život i pomogao mu raskinuti s grijehom.
Augustinov novi život
Početkom ožujka 387. vratio se u Milano, gdje ga je krstio jedan od njegovih učitelja, biskup Ambrozije. Budući svetac postao je čovjek molitve koji je upoznao gorčinu prolaznoga svijeta i ljepotu Božje ljubavi. Njegova unutarnja preobrazba probudila je u njemu žaljenje zbog tako kasnoga upoznavanja Krista.
U svojem djelu Ispovijesti napisao je: „Kasno sam te uzljubio, Ljepoto tako stara i tako nova, kasno sam te uzljubio! A eto, ti si bio u meni, a ja izvan sebe. Ondje sam te tražio […] Zvao si me i vikao, probio si moju gluhoću; zabljesnuo si, sijevnuo si i rastjerao moju sljepoću. Prosuo si miomiris, a ja sam ga upio i uzdišem za tobom.“
Nedugo potom Augustin je zaređen za svećenika. Godine 396., nakon smrti biskupa Valerija, postao je biskup Hipona. Poslije je sastavio pravilo koje je postalo temeljem formacije mnogih redovničkih zajednica, među ostalima augustinaca, lateranskih regularnih kanonika i pavlina.
Sv. Augustin kao uzor obraćenja
Sv. Augustin tek je nakon 33 godine života pronašao Boga. Primio je krštenje i započeo izvanredan put koji mu je svojim molitvama izmolila njegova sveta majka Monika. Kako je u jednoj od svojih kateheza istaknuo papa Benedikt XVI., „njegovo obraćenje nije bilo događaj jednoga trenutka, već put“. Sveti Otac podijelio je taj put na tri etape.
Prvi je postupno približavanje vjeri te neprestana potraga za Bogom i Istinom, koja je doživjela prekretnicu kada je pročitao riječi sv. Pavla o napuštanju djela tijela i zaodijevanju Kristom. Sljedeći stupanj Augustinova obraćenja bilo je otvaranje očišćenju i predavanje kontemplativnome životu. Njegova razmatranja i život u istini doveli su ga do svećeništva.
Nova situacija u kojoj se našao isprva mu je bila teška, ali je s vremenom shvatio da svoje poslanje može ispuniti živeći za druge. Posljednja etapa Augustinova puta bilo je treće obraćenje, koje ga je dovelo do velike duhovne i intelektualne poniznosti. Tada je shvatio da svakoga dana treba moliti Boga za oproštenje.
Svatko od nas treba to svakodnevno očišćenje od grijeha i trajno, neprestano obraćenje. Moramo priznati da smo grješnici i da smo bez Božje milosti ništa. Stav duboke poniznosti, koji nalazimo u brojnim djelima sv. Augustina, trebao bi pronaći mjesto i u našim dušama i umovima. Bit će to velik korak koji će nas približiti velikoj nagradi na Nebu koju nam je pripravio Isus Krist.
Sv. Augustin umro je 430. godine. Njegovi zemni ostatci isprva su počivali u Hiponu, a poslije su preneseni u Paviju u Italiji, gdje se njegove relikvije štuju sve do danas.