U vremenu kada se čovječanstvo sve više udaljava od Boga, zazivanje sv. Mihaela Arkanđela, najvećega neprijatelja demona, čini se snažnim oružjem protiv napada sila tame. Tu misao potvrđuju i riječi sv. Tome Akvinskoga: „Mihael je dah Otkupiteljeve duše koji će se na svršetku svijeta boriti protiv Antikrista i uništiti ga, kao što je na početku učinio s Luciferom.“ Što bi svatko trebao znati o velikome „Knezu nebeske vojske“ kako bi se stavio pod njegovu zaštitu?
U Prvoj poslanici Solunjanima sv. Pavao piše: „Jer sam će Gospodin – na zapovijed, na glas arkanđelov, na zov trublje Božje – sići s neba. I najprije će uskrsnuti mrtvi u Kristu“ (1 Sol 4,16).
Sv. Juda u svojoj poslanici arkanđela spominje po imenu: „Kad se Mihael arkanđeo prepirao s đavlom i raspravljao o Mojsijevu tijelu, nije se usudio izreći pogrdan sud, nego reče: ‘Spriječio te Gospodin!’“ (Jd 1,9).
Uz sv. Mihaela, među arkanđelima se osobito štuju sv. Gabriel i sv. Rafael, a predaja govori i o drugim nebeskim duhovima.
„Knez nebeske vojske“ bio je prvi među arkanđelima kojemu je posvećen poseban blagdan. Od 530. godine 29. rujna slavio se liturgijski spomen sv. Mihaela Arkanđela. Poslije su zasebno uvedeni blagdani sv. Gabriela, 24. ožujka, i sv. Rafaela, 24. listopada. Reformom liturgijskoga kalendara 1970. godine uveden je zajednički blagdan trojice arkanđela.
1. Mikha’el – „Tko je kao Bog?“
Prema Predaji, kada se Lucifer riječima Non serviam – „Ne ću služiti“ – pobunio protiv Boga, među nebeskim se duhovima začuo poklik: Quis ut Deus? – „Tko je kao Bog?“
Te je riječi izgovorio Mihael tijekom borbe na nebu, kada se kao veliki ratnik suprotstavio pobunjenim anđelima predvođenima Sotonom. Zbog toga je, prema Predaji, sv. Mihael zauzeo mjesto paloga Lucifera, koji je svojom pobunom izgubio položaj anđeoskoga kneza.
Samo Mihaelovo ime u hebrejskome jeziku nosi značenje pitanja „Tko je kao Bog?“ i izražava temelj njegova poslanja: obranu Božjega veličanstva od oholosti stvorenja koje se želi izjednačiti sa Stvoriteljem.
2. Arkanđeo
Na stranicama Svetoga pisma anđeli se pojavljuju mnogo puta, a njihov se broj opisuje kao golem. Sam Isus govori o „legijama anđela“ (usp. Mt 26,53), dok prorok Daniel govori o tisućama koje stoje pred Bogom (Dn 7,10).
Svaki od njih na poseban način odražava Božje savršenstvo. Crkvena predaja govori o devet anđeoskih korova podijeljenih u tri hijerarhije.
Bogu su najbliži Serafini, Kerubini i Prijestolja. Oni stoje pred Božjim veličanstvom i neprestano promatraju Njegovo lice.
Drugu hijerarhiju čine Gospodstva, Sile i Vlasti, kojima se pripisuje služenje skladu stvorenoga svijeta i ostvarivanju nauma Božje providnosti.
Treću hijerarhiju čine Poglavarstva, Arkanđeli i Anđeli, povezani sa skrbi za kraljevstva, države, narode i pojedine ljude.
Iako se sv. Mihael smatra jednim od najuzvišenijih među anđelima, kor arkanđela u tradicionalnoj anđeoskoj hijerarhiji nalazi se među nižim korovima.
3. Vođa svih anđela
Prema sv. Baziliju Velikomu i drugim grčkim crkvenim ocima, sv. Mihael, kojega Knjiga proroka Daniela naziva „velikim knezom“, vođa je svih anđela, uključujući i kor Serafina koji stoji najbliže Bogu.
Na njegov visok položaj upućuju riječi arkanđela Gabriela izrečene proroku Danielu, gdje se sv. Mihael naziva „jednim od prvih knezova“.
U Knjizi proroka Daniela čitamo: „Nitko mi protiv njih ne pomaže osim Mihaela, kneza vašega“ (usp. Dn 10).
Njegovu vodeću ulogu potvrđuje i Knjiga Otkrivenja: „I nasta rat na nebu: Mihael i njegovi anđeli zarate se sa Zmajem. Zmaj uđe u rat i anđeli njegovi“ (Otk 12,7).
Motiv sv. Mihaela kao onoga koji će ustati u obranu ljudi u vrijeme Antikristove vladavine nalazimo i u Danielovoj knjizi: „U ono će vrijeme ustati Mihael, veliki knez koji štiti sinove tvoga naroda. Bit će to vrijeme tjeskobe kakve ne bijaše otkako je ljudi pa do toga vremena. U ono će se vrijeme spasiti tvoj narod – svi koji se nađu zapisani u Knjizi“ (Dn 12,1).
Sv. Mihael najčešće se prikazuje kao nebeski ratnik u oklopu, s kacigom, mačem i štitom na kojemu stoji latinski natpis Quis ut Deus? – „Tko je kao Bog?“
U prvim stoljećima kršćanstva štovao se i kao zaštitnik i iscjelitelj. S njegovim se zagovorom povezivalo nekoliko izvora u Frigiji i drugim dijelovima Male Azije na kojima su, prema predaji, brojni ljudi ozdravljali.
4. Zaštitnik Crkve i najveći neprijatelj đavla
O snazi sv. Mihaela Arkanđela i njegovoj pobjedi nad Sotonom i njegovim sljedbenicima govori Otkrivenje sv. Ivana: „I nasta rat na nebu: Mihael i njegovi anđeli zarate se sa Zmajem. Zmaj uđe u rat i anđeli njegovi, ali ne nadvlada. I ne bijaše im više mjesta na nebu. Zbačen je Zmaj veliki, Stara zmija – imenom Đavao, Sotona, zavodnik svega svijeta. Bačen je na zemlju, a s njime su bačeni i anđeli njegovi“ (Otk 12,7–9).
Iz te biblijske slike razvilo se štovanje sv. Mihaela kao zaštitnika Crkve i najvećega protivnika đavla.
Papa Lav XIII., nakon mističnoga iskustva vezanoga uz prijetnje Sotone Crkvi, sastavio je molitvu sv. Mihaelu Arkanđelu. Prema njegovoj odredbi, ta se molitva desetljećima molila nakon mise u crkvama diljem svijeta.
Iako se njegovo ime na određenim mjestima u Bibliji izrijekom ne navodi, brojni crkveni naučitelji u anđelu koji štiti Izrael u Knjizi Izlaska prepoznaju upravo sv. Mihaela: „Šaljem, evo, svog anđela pred tobom da te čuva na putu i dovede te u mjesto koje sam priredio. Poštuj ga i slušaj glas njegov. Ne buni se protiv njega, jer vam ne će opraštati prekršaje: ta moje je ime u njemu“ (Izl 23,20–21).
Slično tomu, „Knez nebeske vojske“ poistovjećivao se i s anđelom koji je prepriječio put Bileamu, o čemu govori Knjiga Brojeva.
Kršćanska predaja sv. Mihaelu pripisuje četiri velike zadaće:
- boriti se protiv Sotone;
- izbavljati duše vjernika iz vlasti Sotone, osobito u času smrti;
- pratiti umiruće i dovoditi ih pred Božji sud;
- biti zaštitnik Božjega naroda – Izraela u Starome zavjetu i kršćana u Novome – te zaštitnik Crkve.
Zbog njegove ratničke uloge tijekom srednjega vijeka osobito su ga štovali i viteški redovi.
5. Mjesto njegovih ukazanja
Početci jednoga od najpoznatijih svetišta posvećenih sv. Mihaelu Arkanđelu, smještenoga na poluotoku Garganu u južnoj Italiji, spominju se već u pismima pape Gelazija I. s kraja 5. stoljeća, kao i u djelu Liber de apparitione Sancti Michaelis in Monte Gargano iz 8. stoljeća, koje opisuje ukazanja sv. Mihaela.
Prema predaji, prvo ukazanje dogodilo se 490. godine biskupu Siponta.
Bogatomu je čovjeku pobjegao bik. Pronašao ga je na vrhu planine kako kleči pred ulazom u špilju, na mjestu budućih ukazanja. Budući da mu nije mogao prići, čovjek je u ljutnji odapeo strijelu prema životinji. Strijela se, međutim, okrenula i pogodila njega u nogu.
Preplašen tim neobičnim događajem, otišao je mjesnom biskupu. Biskup je naredio tri dana javnih molitava i pokore.
Predvečer posljednjega dana pokore, 8. svibnja, sv. Mihael ukazao se biskupu i rekao: „Ja sam Mihael Arkanđeo koji stojim pred Bogom. Ova je špilja meni posvećena; ja sam njezin čuvar. Ondje gdje se otvara stijena ljudima će se opraštati grijesi. Molitve koje se ovdje budu prinosile Bogu bit će uslišane. Idi na planinu i pripremi ovu špilju za kršćansko bogoslužje.“
Prije nego što je ondje konačno uređeno svetište sv. Mihaela Arkanđela, danas poznato i kao Nebeska bazilika, prema predaji dogodilo se još jedno ukazanje.
U vrijeme kada se činilo da će kršćani pretrpjeti poraz u sukobu s postrojbama koje je predvodio Odoakar, sv. Mihael pozvao ih je na protunapad. Pobjeda koja je uslijedila povezana je s datumom 29. rujna 492. godine.
Godinu dana poslije arkanđeo se ponovno ukazao biskupu i rekao: „Odustani od namjere da posvetiš špilju. Izabrao sam je za svoje prebivalište i već sam je posvetio zajedno sa svojim anđelima. U njoj ćeš pronaći znakove na stijeni, moj lik, oltar, plašt i križ. Samo uđi u špilju i zajedno sa mnom izmoli molitvu. Sutra ćeš slaviti Presvetu Žrtvu za narod i vidjet ćeš kako sam posvećujem ovaj hram.“
Dana 29. rujna 493. okupljeni narod sa svojim je pastirom, prema predaji, svjedočio svetištu koje nije bilo posvećeno ljudskom rukom.
6. Egzorcizam sv. Mihaelu Arkanđelu
Prema predaji, papa Lav XIII. 13. listopada 1884. doživio je mistično iskustvo razgovora između Boga i Sotone.
Tijekom zahvale nakon mise Papa je, prema toj predaji, u blizini svetohraništa čuo razgovor u kojemu je Sotona tvrdio da može uništiti Crkvu.
„Mogu uništiti tvoju Crkvu!“, povikao je Sotona.
Krist mu je odgovorio: „Možeš? Onda pokušaj.“
Sotona je zatražio više vremena i veću moć nad onima koji mu služe. Na pitanje koliko vremena traži, odgovorio je: između 75 i 100 godina.
Nakon toga iskustva u Papi se rodila želja da učini nešto što će vjernicima pomoći suočiti se s duhovnim opasnostima koje dolaze.
Iz te je nakane nastala molitva sv. Mihaelu Arkanđelu koju je Lav XIII. odredio moliti nakon mise. U crkvenoj se pobožnosti proširila kao jedna od najpoznatijih molitava za zaštitu od đavla: „Sveti Mihaele Arkanđele, brani nas u boju; protiv pakosti i zasjeda đavolskih budi nam zaklon…“
Postojanje anđela, odnosno duhovnih bića, pripada istinama katoličke vjere. Oni su u čitavome svojem biću Božji služitelji i glasnici, osobna i besmrtna stvorenja obdarena razumom i voljom.
A među njima sv. Mihael zauzima posebno mjesto kao ratnik, zaštitnik Božjega naroda i onaj čije ime kroz stoljeća ponavlja temeljno pitanje svake borbe protiv oholosti i pobune protiv Boga: „Tko je kao Bog?“