U prethodnome tekstu istaknuli smo kako bivši komunisti u Republici Hrvatskoj nastoje koristiti ideologiju tzv. antifašizma kao paravan za rehabilitaciju komunizma i jugoslavenstva. Osim antifašizma, „antifašistički“ udarnici izgradili su čitavu mitologiju koja obuhvaća veliki broj mitova kojima se nastoji ekskulpirati komunistička Jugoslavija.
MIT PRVI: TITO JE BIO MANGA
Za domaće „antifašiste“ Josip Brzo Tito bio je „velika manga“ kojoj su svi svjetski državnici stigli na sprovod. Zapravo, radilo se o bjelosvjetskom hohštapleru koji je jahao na valu tadašnjih geostrateških realnosti koje su komunističkoj Jugoslaviji davale položaj tampon zone između Istoka i Zapada.
Jedan britanski list ispravno je Tita smjestio među deset najvećih svjetskih mega-ubojica. Da je kojim slučajem poživio još desetak godina vjerojatno bi skončao kao i Moamer al-Gadafi koji je u jednome trenutku prestao biti koristan svjetskim moćnicima.
Na Titovu sprovodu okupili su se mnogi hohštapleri svoga vremena koji su podupirali komunističku Jugoslaviju. Izostanak istih na Tuđmanovu sprovodu najbolji je dokaz njegove neovisnosti i integriteta.
MIT DRUGI: ZAVNOH JE TEMELJ HRVATSKE DRŽAVNOSTI
Ne, temelj hrvatske državnosti je obrambeno-oslobodilački Domovinski rat. Na trećemu zasjedanju ZAVNOH-a u Topuskom (8. – 9. svibnja 1944.) donesena je odluka o pristupanju Hrvatske komunističkoj Jugoslaviji.
Jugoslavija je bila protuhrvatska i protudemokratska tvorevina.
Smatrati ZAVNOH koji je Hrvatsku uveo u nedemokratsku komunističku Jugoslaviju temeljem moderne, demokratske Hrvatske znači zastupati tezu koja je protivna zdravom razumu.
TITO JE USTAVOM IZ 1974. OMOGUĆIO KASNIJE HRVATSKO PRIZNANJE
Ne, nije. Tito nikada nije potpisao Ustav iz 1974., a sam je predsjednik Arbitražne komisije Robert Badinter 2003. izjavio: „U prvome redu oslanjali smo se na temeljne principe međunarodnog prava, što smo jedino i mogli u situaciji u kojoj je bilo očito da je država Jugoslavija, koja je dotad postojala, bila u stanju raspada. S druge strane, vrlo važan element je bio i hrvatski Ustav… Taj je dokument bio napravljen na način da je zadovoljavao temeljne principe poštivanja vladavine prava i zaštite ljudskih prava. Što se tiče jugoslavenskog ustava iz 1974., njega nismo toliko uzimali u obzir, jer se radilo o ustavu zemlje koja se u tom trenutku nalazila u stanju disolucije“.
U JUGOSLAVIJI SE BOLJE ŽIVJELO
Ne, nije. Iako ljubitelji redukcija tipa par-nepar vožnje hoće dokazati postojanje vodene vatre i drvene peći, egzaktni podatci pokazuju da se danas živi daleko višim standardom nego u vremenu komunističke Jugoslavije.
Jugoslavija je svoj ekonomski opstanak zahvaljivala enormnom zaduživanju (dug Jugoslavije je od 1961. do 1980. eksponencijalno rastao za u prosjeku 17, 6 % godišnje), doznakama iseljenika „s privremenim radom u inozemstvu“, njemačkim ratnim reparacijama i bespovratnim kreditima zapada.
Današnji nakazni ekonomski sustav u Hrvatskoj dobrim je dijelom relikt iz vremena socijalizma.