Na ovogodišnjem summitu G7 u Njemačkoj najavljeno je kako se pokreće globalni investicijski program za infrastrukturu s obujmom od skoro 600 milijardi dolara do 2027. godine.
Najavljeno je kako će ovaj projekt biti alternativa kineskom projektu „Pojas i put“ odnosno „Novome putu svile“ pokrenutom 2013. godine. Kineski projekt obuhvaća velike infrastukturne projekte u Europi, Africi, Latinskoj Americi i Aziji.
Ranije, još prije 2013., i SAD je najvljivao sličan projekt, ali je ovaj propao. Zapadne zemlje Kinu optužuju za „zamku duga“ i novu vrsta kolonijalizma, a SAD je Kinu označio kao najveću prijetnju po međunardoni poredak.
Globalni investicijski program najavljen je još prošle godine, no u međuvremenu osim popisa lijepih želja nije napravljeno baš ništa konkretno. Ponajmanje je istaknuto koji će biti financijski izvori i investitori.
Pad zapadne moći i jačanje azijsko-pacifičke regije očigledna su činjenica posljednjih godina. Francuski predsjednik Emmanuel Macron jasno je rekao da svjedočimo kraju zapadne hegemonije.
Moć Zapada je u silasku, čak i u ekonomskom smislu, a kriza državništva i državnika toliko je očigledna da ju ne treba posebno argumentirati. Dovoljno je pogledati kakvi su potkapacitirani političari danas na čelu najvažnijih zapadnih država.
U godinama i desetljećima koja slijede očekuje nas i pad ekonomske snage Zapada i daljnje jačanje autoritarnih režima, od kojih su mnogi antizapadne orijentacije. Danas mnogi opravdavaju Zapad – skupa sa svim suludima ideologijama koje promiče: od abortizma do genderizma – time da se tamo ipak dobro živi. I tome će uskoro doći kraj. Tamo gdje nema nikakvih vrijednosti – nema ni Božjeg blagoslova.
Bez povratka vrijednostima kršćanstva, obitelji i zdravoga patriotima ne postoje izgledi obnove zapadne civilizacije.
