Dugo očekivana pobjeda pokreta za život znači da će pobačaj biti učinkovito zabranjen u više od dvadeset saveznih država u bliskoj budućnosti.
Vrhovni sud Sjedinjenih Američkih Država konačno je u petak donio presudu u predmetu Dobbs protiv Jackson Women’s Health Organization, potvrdivši petnaestotjednu zabranu pobačaja u Mississippiju, poništivši presudu u korist Roe protiv Wadea, te donijevši najveću pobjedu za zagovornike života otkako je presuda u korist Roe (1973.) pokrenula pobačaje na razini cijele zemlje.
Sudac Samuel Alito iznio je mišljenje Vrhovnog suda kojemu su se u stavu pridružili suci Clarence Thomas, Neil Gorsuch, Brett Kavanaugh i Amy Coney Barrett. U presudi je naglašeno kako je prijašnja presuda u korist Roe „bila izuzetno pogrešna od samog početka“.
„Razlozi za prijašnju presudu su bili iznimno slabi, a odluka je imala štetne posljedice”, napisao je Alito. „Ustav ne spominje pobačaj i nijedno takvo pravo nije implicitno zaštićeno nijednom ustavnom odredbom”.
„Analiza presude u korist Roe nam pokazuje da je bila daleko izvan granica bilo kakvog razumnog tumačenja različitih ustavnih odredbi na koje je nejasno ukazivala“, nastavio je Alito. „Vrijeme je da se poštuje Ustav i da se pitanje pobačaja vrati izabranim zastupnicima od strane naroda”.
Glavni sudac John Roberts napisao je u zasebnom mišljenju da se slaže s presudom u korist zabrane pobačaja u Mississippiju, ali ne bi poništio presudu u korist Roe. Tri demokratska imenovana sudca Vrhovnog suda podnijela su zajedničko neslaganje.
Dugo očekivana presuda bila je „puštena“ početkom svibnja u javnost kada je „Politico“ objavio nacrt Alitova mišljenja, što je izazvalo šokove u političkom spektru, sa zagovornicima života koji su se provizorno radovali, dok su političari i zagovornici pobačaja bijesno prosvjedovali, a mnogi su nagađali da je „puštanje“ odluke u javnost možda imalo za cilj da se izvrši pritisak na suce da promjene svoje odluke (ili da se potakne mržnja i prijetnje protiv njih), a sve strane su se pitale je li to konačna odluka ili je podložna promjeni.
Da je konačna odluka o poništenju presude u korist Roe ostala čvrsta unatoč mjesecima ljevičarskog pritiska i nasilja zapravo odražava predanost sudaca načelu koje je u svibnju artikulirao sudac Thomas, da „ne možemo biti institucija koju se može maltretirati dajući Vam samo rezultate koje želite”.
Presuda ima ogromne posljedice, kako neposredne, tako i dugoročne. Više od dvadeset saveznih država već ima pripremljene zakone koji će učinkovito zabranili pobačaj unutar granica navedenih saveznih država nakon poništenja presude u korist Roe. U tim će saveznim državama pobačaj od sada biti ilegalan.
Dok petnaest saveznih država plus distrikt Columbia imaju zakone koji pravno štite pobačaj, od kojih tri eksplicitno kodificiraju tu praksu kao „pravo”. Za sada će pobačaj ostati legalan u tim saveznim državama, kao i u preostalim državama koje na ovaj ili onaj način nisu precizirale status pobačaja, ali bez presude u korist Roe, stanovnici saveznih država sada imaju moć glasati o tom pitanju za sebe ili lobirati kod svojih izabranih zastupnika da promijene zakon u bilo kojem smjeru. Zagovornici života u Kongresu sada isto tako mogu tražiti zabranu pobačaja na razini cijele zemlje.
U tome leži jedna od najvećih dugoročnih posljedica odluke, a to je novootkriveni osjećaj hitnosti za napore u obranu života. Sada kada se o politici pobačaja može izravno odlučivati putem izabranih grana vlasti, a političari se više ne mogu pozivati na pravosuđe kao izgovor za nedjelovanje; a zakonodavni i lobistički napori u vezi s pobačajem će se sigurno dramatično povećati u cijeloj zemlji, pri čemu će se tom pitanju čak dati i veći prioritet od strane aktivista i birača.
Osim toga, pobjeda za život je za konzervativce najpoželjniji rezultat do sada od bivšeg predsjednika Donalda Trumpa (zahvaljujući njegovim nominacijama sudaca za Vrhovni sud), i gotovo sigurno da će to postati jedan od najsnažnijih argumenata njegovih pristaša ako se kandidira za Bijelu kuću 2024. godine.
