Kao rezultat toga što su zapadne vlade poduzele drastične kolektivne akcije pod okriljem agende o „klimatskim promjenama“, na ivici smo da svjedočimo nečemu što se događa, s razgranavanjem koje nitko prije nije vidio.
Zapadne vlade, napose zapadna Europa, Sjeverna Amerika (Sjedinjene Američke Države-Kanada) i Australija/Novi Zeland, namjerno pokušavaju smanjiti gospodarsku aktivnost kako bi smanjile zagađenje. Ovo je temeljna posljedica agende „Build Back Better“ (BBB) koju promovira Svjetski ekonomski forum.
Ovo je presedan da nacije kolektivno i namjerno pokušavaju smanjiti svoje gospodarske aktivnosti na ovaj način.
Skrivajući se iza lažnog opravdanja da je trenutna inflacija potaknuta prevelikom potražnjom, središnje banke u Europi, Banka Engleske, Banka Kanade i savezne rezerve SAD-a podižu kamatne stope. Ishod koji trenutno osjećamo je namjerna ekonomska kontrakcija i globalna recesija.
Monetarna politika zbog „Build Back Better“ uspješno smanjuje zapadnu gospodarsku aktivnost; međutim, pogođene zemlje koje proizvode robu za tržišta u Sjevernoj Americi i Europi, posebno zemlje u jugoistočnoj Aziji, Japan i Kina, ne podižu kamatne stope u pokušaju da nadoknade pad potražnje.
Kina je objavila da snižava stope svoje središnje banke u očajničkom nastojanju da smanji troškove i održi svoje gospodarstvo ovisno o izvozu.
Razlog za cijelu situaciju je pad proizvodnje energenata u istim zemljama koje pokušavaju smanjiti gospodarsku aktivnost. Kreatori politike pokušavaju upravljati ovim procesom bez informiranja građana o neizrečenom cilju. Nestašice nafte, ugljena i prirodnog plina problemi su koji su sami sebi uzrokovali, a sve je to dio agende „Build Back Better“.
Osim golemih povećanja troškova energenata, što je pravi izvor inflacije i izravan/namjeran rezultat nastojanja agende „Build Back Better“, Europa se sada suočava s nadolazećom zimom bez energenata za grijanje domova i održavanje života ljudi. Stvari će ove zime biti vrlo neugodne u Europi jer se sada predviđaju nestašice.
Dok kolektivni zapad pokušava, koristeći se njihovim riječima, „upravljati tranzicijom“, oni nemaju mehanizme za kontrolu ishoda ove veličine. To je jednostavno prevelika situacija za upravljanje.
Kada se susreću s ekonomskim problemima visokoumni ideolozi klimatskih promjena nemaju sposobnost upravljati tranzicijom i zadovoljiti potrebe ljudi. Osim ezoteričnog razmišljanja, postoje stvarne posljedice ovih radnji.
Mnogi su već raspravljali o mogućnosti dugotrajnije nestašice hrane, a nedavno i o restrikcijama za korištenje zimskog grijanja. Međutim, osim toga, geopolitičke posljedice nizvodno se naizgled ignoriraju. Umjesto toga, ono što vidimo je nastojanje da se nastavimo pretvarati da će ciljevi klimatskih promjena opravdati sredstva (prekid proizvodnje energenata).
U ovom povezanom svijetu, kada zapadne nacije prestanu kupovati stvari, nalazimo se u ekonomskim problemima. Poduzeća propadaju, nezaposlenost raste, financijski stres prožima cijelo gospodarstvo, povećava se ovisnost o državnim subvencijama i stvara se nova klasa siromašnih. Međutim, osim domaćih problema, zemlje dobavljači nailaze na još veće probleme.
Nezaposlenost u Maleziji, Vijetnamu, Južnoj Koreji, Japanu, Tajvanu pa čak i Kini stvara potpuno drugačiji skup pitanja regionalne stabilnosti na geopolitičkoj razini.
Nema presedana za ovo. Nikad prije u povijesti industrijaliziranih nacija nijedna vlada nije pokušala namjerno smanjiti njihovu ekonomsku aktivnost. Nikad prije to nije učinjeno s namjerom jer, unutar kontrakcije nacije postaju siromašnije, a ljudi pate.
Ne samo da niti jedna nacija nikada nije pokušala namjerno smanjiti svoje bogatstvo, nego ne postoji nikakav presedan u povijesti da se savez nacija udružio radi takve svrhe. Iako ovo može izgledati kao vježba akademskog ekonomskog modeliranja, nažalost ovo je stvarna situacija. Ovo što opisujem događa se upravo sada i bolje je da o tome počnemo razgovarati prije nego što nepredviđene posljedice počnu krizu.
U Sjevernoj Americi (SAD-Kanada), Europi i Australiji nastavit će se masovni porast cijena hrane kao rezultat pada proizvodnje energenata. Izvan zapadnih zemalja bit će nestašice hrane kao rezultat smanjenih prinosa žetve i manjka industrijske proizvedene hrane.
Treba napomenuti da će regije u Europi s oštrom zimskom klimom plaćati mnogo više za oskudne izvore grijanja.
Ako se to prihvati, što se događa geopolitički, čak i vojno, kada cjelokupno globalno gospodarstvo počne osjećati utjecaje ekonomske kontrakcije zapadnih nacija u razmjerima – stvorenim kolektivnim djelovanjem – koji nikada prije nisu viđeni?
Nemam pojma kako će izgledati posljedice, ali koje god bile, to će se dogoditi u isto vrijeme kada će ljudi posvuda biti sve očajniji, jednostavno kao rezultat njihovog ekonomskog položaja. Nemam odgovore, ali sigurno vidim da dolazi problem.
Političko vodstvo u gore spomenutim zapadnim nacijama naizgled, možda i namjerno, zaokuplja ljude klimatskim promjenama kako bi skrenulo pažnju s bitnih ekonomskih stvari. Međutim, netko treba početi govoriti o posljedicama agende „Build Back Better“, prije nego što bude prekasno.