Subota, 26. studenoga 2022.

Medijski progon Hrvatske od strane beogradske čaršije

Ovih dana se iz Beograda nakon obljetnice „Oluje“ nisu mogli čuti pomirljivi tonovi, nego se promovira film „Oluja“ kojim se obilježava tragedija hrvatskih Srba (za koju je zaslužna beogradska čaršija), a beogradske vlasti su danas odlučile cijeli politički sukob podignuti na novu razinu progoneći umirovljene časnike Hrvatske vojske.

Danas je četvoricu umirovljenih časnika Hrvatskog ratnog zrakoplovstva srbijansko Tužiteljstvo za ratne zločine optužilo za „takozvane zločine“ za vrijeme vojno redarstvene operacije „Oluja“. Hrvatski mediji su više – manje kopirali članak koji je ovoga jutra izašao u beogradskoj „Politici“ pa čak i za što se točno optužuje četvoricu naših pilota. Optuženi su za bombardiranje civilnog stanovništva koje se povlačeći iz Hrvatske našlo na teritoriju Bosne i Hercegovine te je tom prilikom, prema članku beogradske „Politike“, poginulo trinaest osoba. Beogradske režimske novine „Politika“ su među ostalim navele i imena četvorice optuženih, a oni su: Vladimir Mikac (67) iz Ptuja, Zdenko Radulj (69) iz Osijeka, Željko Jelenić (69) iz Pule i Danijel Borović (64) iz Varaždina.

Riječ je o političkom progonu Hrvata i potrebi beogradskih vlasti da usmjere pozornost medija i građana Srbije na Hrvatsku, umjesto na stvarne probleme s kojima se srbijansko društvo suočava. Isto tako je potrebno istaknuti kako Tužiteljstvo Srbije traži da se protiv optuženih pokrene sudski postupak u odsustvu (budući da nisu dostupni pravosudnim tijelima Srbije) i zbog „sumnje“ u hrvatske pravosudne vlasti da pokretne kaznene postupke protiv odgovornih za ratne zločine.

Hrvatski pravosudni sustav nije savršen i ima mnogo mana, ali da su navedeni časnici počinili ratne zločine Republika Hrvatska bi ih procesuirala kao što je učinila u brojnim drugim prilikama. Ova optužnica je nastavak sustavnih i suludih kritika Hrvatske od strane Srbije, ali za razliku od srpskih političara od naših političara ne ćemo čuti kritike Srbije (izuzev predsjednika Milanovića), nego će reći da smo uputili diplomatsku notu Republici Srbiji. Barem bi, ako ništa drugo, mogli iskazati zabrinutost zbog nedostatka medijskih sloboda koje postoje u Srbiji i uputiti kritiku zbog položaja Hrvata u Srbiji.

Za razliku od nebrige hrvatskih političara za položaj Hrvata u Srbiji pa čak i susjednoj Bosni i Hercegovini, srbijanski režimski mediji svako malo objave neki članak o položaju Srba u „regionu“. Tako možete pročitati članak povjesničara Čedomira Antića u beogradskoj „Politici“ pod imenom „Prava srpskog naroda u regionu“ (članak je objavljen dva dana prije optužnice protiv umirovljenih časnika hrvatske vojske).

Č. Antić je opisujući položaj Srba u takozvanom „regionu“ napose istaknuo težak položaja koji srpska manjina ima u Republici Hrvatskoj sljedećim riječima: „Erdutski sporazum u Hrvatskoj još uvijek nije implementiran. U Hrvatskoj se i prošle godine dogodilo najviše napada na Srbe u regiji. Nije poštovan zakon o upotrebi manjinskih pisama, i to samo za ćirilicu. Srbijanskom predsjedniku i saborskim zastupnicima onemogućen je čak i privatni posjet logoru Jasenovac. Nakon višegodišnje kampanje protiv Srba, uz brojne zlouporabe, proveden je popis stanovništva prema kojemu Srbi čine nešto više od dva posto ukupnog stanovništva zemlje. Dovoljno je pogledati agresivnu politiku hrvatske države prema Srbiji (700 posjeta dužnosnika sjeveru Bačke) i novi nacionalni program HAZU u kojem se predlaže cjelokupna politika uvjetovanja, podjarmljivanja i otimanja teritorija od susjednih država“ (ovdje imate poveznicu za članak).

Čitajući ovaj tekst, mislim da nikoga treba čuditi da kulturni i intelektualni krugovi u Srbiji slijede propagandu koja dolazi od srbijanskih političkih i klerikalnih elita. Dio takozvanih „intelektualaca“ slijedi politiku Srbije iz ideoloških razloga, a dio iz ekonomskih razloga jer bez SNS-a nije moguće dobiti posao u državnoj administraciji.

No pravo pitanje je zašto Republika Hrvatska dopušta da njezini građani (koji se borili za nezavisnost u ratu) budu ponižavani od države koja nema definirane granice (problem Kosova i Metohije), koja je ekonomski slabija i na međunarodnom planu nije definirala želi li biti uz Europsku uniju ili osovinu Moskva – Beijing? Iz svega navedenoga je očito kako zbog nesposobnosti hrvatskih političara ovo vjerojatno ne će biti zadnje optužnice protiv hrvatskih branitelja od strane beogradskog režima.

Sviđa ti se ovaj članak? Podijeli ga.

Moglo bi te zanimati...