I nakon što je otkriveno da je pjevao četničke pjesme („Sa Dinare svanut će sloboda, doneće je Momčilo vojvoda“) patrijarh SPC-a Porfirije Perović uživao je veliki ugled u dijelu hrvatske intelektualne, političke i medijske scene. Njegov kružok u Zagrebu uključivao je velik broj ljudi, od novinara i profesora do bivših predsjednika države.

Većina Porfirijevih “ministranata” su ateisti, ali i ljubitelji bivše Jugoslavije. Kao takvi natječu se u progonu „ustaških zmija”, ali im očito četništvo ne smeta. Inače bi reagirali na Porfirijeve glazbene istupe. Cinici bi rekli: ništa čudno, i četnici i partizani borili su se za istu državu – Jugoslaviju.

Nakon što je izabran za patrijarha Porfirije je još otvorenije deklarirao svoje četništvo pa je u jednome od prvih medijskih istupa iza sebe imao sliku notornog zločinca Draže Mihailovića. Porfirijevi ministranti ponovno su šutjeli.

Pisac ovih redaka vrlo brzo nakon što je Porfirije postao patrijarh zapitao se koliko će mu trebati da nastavi tradiciju svoga predšasnika Irineja i krene negirati hrvatski teritorijalni integritet.  To se dogodilo pred koji dan u Novome Sadu gdje je Porfirije sudjelovao na skupu protiv Oluje“.

„Sabrali smo se da se molitveno setimo nasilnog egzodusa našeg naroda sa Korduna, Like, Slavonije. Sve su to kamičci u mozaiku stradanja, zajedno sa Jadovnom, Jastrebovskim zajedno sa Jasenovcem“, rekao je Porfirije.

Kao i za Irenija i za njega postoje Kordun, Lika, Slavonija, ali mu Hrvatska teška prelazi preko usta.

Irinej je otišao i korak dalje i dodao:  „Ne zaboravljamo žrtve i razaranja u ‘kristalnoj noći’ u Zadru, i ostale užase… Sve su to kamičci u mozaiku naših stradanja i raspeća. Zajedno sa Siskom, Glinom, Jasenovcem, sa nama su danas i preživeli svedoci stradanja, koji čuvaju i nama prenose pamćenje. Njihovoj žrtvi i stradanju se klanjamo i pamtimo. Moramo da pamtimo njihova svedočenja, kako neko ne bi rekao da se to nije desilo i da nije istina, da su to bile humanitarne akcije i tome slično”.

Porfirije, kako vidimo, u velikosrpski narativ uključuje i „kristalnu noć“ kako bi napravio jasnu poveznicu Hrvata i nacionalsocijalizma.

Srpska pravoslavna crkva lučonoša je velikosrpske ideje, kako je to pisao još dr. Ivo Pilar. Ona se više bavi politikom, nego spasenjem ljudskih duša. Brojni svetci SPC-a bili su zločinci ili otvoreni podupiratelji zločinačkih ideologija kao primjerice „svetitelj“ Nikolaj Velimirović koji je slavio i podupirao Hitlera uspoređujući ga sa Svetim Savom. O tome postoji dobro dokumentirana literatura.

Na žalost, tu literaturu u Hrvatskoj se slabo poznaje pa se zato nasjeda i na „mirotvorstvo“ Porfirija Perovića koji se sve više pokazuje kao samo jedan u nizu velikosrpskih i protuhrvatskih jurišnika.