Srijeda, 01. veljače 2023.

Osvajanje svijeta u ime Allaha je cilj džihada

Muslimani u Europi kada govore o toleranciji i protive se džihadu obično ukazuju na dijelove Kurana (109, 6; 2, 256) kao dokaz da je islam religija mira. No kada se suoče s oštrim odlomcima Kurana koji govore o nevjernicima (kao 9, 5; 9, 29) obično se udaljavaju od toga tvrdeći da se u Kuranu ne misli doslovno o ratu protiv nevjernika, a kako onda da ajeti koji potiču toleranciju nisu nikakva metafora?

Nadalje, ako analiziramo islamske teološke izvore i povijesne spise (Kuran, Hadisa, Sira i Tefsir), nalazimo da postoje tri faze u pozivu na džihad, ovisno o statusu muslimana u društvu. Primjerice, prva faza u kojoj su muslimani brojčano nadjačani i ne mogu pobijediti u fizičkom obračunu s nevjernicima, zapravo nalaže da muslimani žive u miru s nemuslimanima i propovijedaju poruku tolerancije (imamo primjer Muhameda i njegovih sljedbenika kada su bili progonjena manjina u Meki).

U drugoj fazi kada poraste islamska zajednica, ali i sama financijska sredstva, zajednica je pozvana da se angažira u takozvanom obrambenom džihadu (primjer imamo i kod poslanika Muhameda kada je sklopio savez s raznim skupinama izvan Meke da bi muslimanska zajednica postala dovoljna velika da započne borbu). Primjer imamo i u Kuranu (22, 39 – 40): „Dopušta se odbrana onima koje drugi napadnu, zato što im se nasilje čini – a Allah ih je, doista, kadar pomoći onima koji su ni krivi ni dužni iz zavičaja svoga prognani samo zato što su govorili: Gospodar naš je Allah!“.

U konačnoj trećoj fazi muslimani trebaju postati većinska populacija i postignuti političku moć na nekom području. O pozivu na borbu protiv nevjernika možemo čitati u Suri (9, 29) ili u Sahih al-Bukhari (6924), gdje je jasno naznačeno muslimanima da se do Sudnjeg dana trebaju boriti protiv nevjernika, uključujući i „ljude knjige“ (židova i kršćana). U Kuranu se mogu razmotriti neki od Muhamedovih pogleda prema Židovima i kršćanima (5, 51; 9, 30; 98, 6) te bih ih se teško moglo nazvati tolerantnima i miroljubivima.

Iz treće faze je sasvim jasno da kada muslimani dođu na vlast mirni ajeti Kurana bivaju ukinuti ajetima koji naređuju muslimanima da se borbe protiv ljudi zbog drugačijih uvjerenja. Jedan od najvećih islamskih učenjaka Ibn Kesir (koji je bio jedan od najboljih komentatora Kurana) sažima treću fazu na ovaj način: „Svi ljudi u ovome svijetu trebaju biti pozvani u islam. Ako bilo tko od njih odbije to učiniti, ili odbije platiti džiziju, onda se protiv njih treba boriti dok ne budu ubijeni“.

Analizirajući ukratko ove tri faze možemo li reći da je islam religija mira? Iz svega navedenoga je sasvim očito da islam ima tendenciju biti religija mira u trenutku kada je preslab da dobije rat. S druge strane vidimo kako muslimani postupaju s nemuslimanima u zemljama gdje su dobili uspješno proveli džihad. Naravno, da velika većina europskih muslimana nije nasilna i da podržava mir, ali te su vrijednosti europski muslimani dobili na Zapadu i reinterpretirali su islam na temelju zapadnih vrijednosti. Ipak, osvajanje svijeta u ime Allaha je cilj džihada, a da bi se to ostvarilo potrebna je borba i sama priprema za borbu protiv nevjernika.

Sviđa ti se ovaj članak? Podijeli ga.

Moglo bi te zanimati...