Među sociolozima religije malo je tako cijenjenih i kontroverznih umova bilo kao Rodney Stark. Istaknuti sociolog religije i dugogodišnji profesor Sveučilišta Baylor preminuo je prije mjesec dana u svome domu u Woodwayju, Teksas.
Kao sveučilišni profesor zajedno je s W. Bainbridgeom kreirao takozvanu „Stark – Bainbridgeovu teoriju religije“ ističući ekonomska načela u proučavanju religije (analizirajući odnos ekonomije i religije) koja će kasnije preuzeti i drugi sociolozi kao Laurance Iannacone. U zadnjim godinama svoga života istraživanja je usmjerio prema analiziranju katoličanstva, a u svojim tezama Starki tvrdi da je katoličanstvo zaslužno za razvoj europske civilizacije i znanosti zbog otvorenosti i mogućnosti prilagodbe.
Treba istaknuti kako je Stark bio konzervativni intelektualac koji je kritički pristupao proučavanju religije. Iako nije bio rimokatolik (izjašnjavao se kao „kulturni kršćanin“ i agnostik), Stark je vjerovao kako protukatolicizam djeluje kao dominantna sila u američkim medijima i akademskoj zajednici stvarajući predrasude kada god se raspravlja o križarskim ratovima, inkviziciji i odnosu pape Pija XII. prema nacizmu i fašizmu (o tome više možete pročitati u knjizi „Lažna svjedočanstva: raskrinkavanje stoljeća protukatoličke povijesti“ koju je objavila nakladnička kuća Verbum). Njegova pobuna protiv medijskih narativa dovela je do njegovog izopćenja iz mainstream zajednice.
Iz Starkovih studija se može iščitati kako nestanak tradicionalnih crkvenih institucija predstavlja veliki problem za društvo jer nestanak institucionalne religije dovodi do opasnosti i za samu državu, tj. organizaciju društva. Nestanak „duhovne deprivacije“ i prepuštanje nagonima može dovesti ne samo do povećanja nemorala, nego isto tako i povećanja stope kriminala. Stark je u istraživanju ustvrdio da su religiozni ljudi manje skloniji počinjenju zločina (u religioznim društvima je niža stopa kriminala).
Neki bi pomislili da će nestanak religije nužno dovesti do povećanja ateizma ili agnosticizma, ali takvo stanje prema Starku zapravo dovodi do nastanka novih religijskih pokreta. Čime se Marxova rečenica da je „religija opijum za narod“ još jednom pokazala kao pogrješna jer školovani mladi pojedinci odbijaju život podrediti materijalizmu želeći naći dublju svrhu (što objašnjava nastanak tolikih sekti kroz zadnjih pedesetak godina).
Stark je u svojim studijima nastojao uzburkati akademsku zajednicu u Sjedinjenim Američkim Državama pokušavajući objasniti kako je konvertizam pojedinca radi stjecanja društvene i političke pogodnosti doveo do slabljenje religije kao institucionalne forme, ali i samog ekonomskog blagostanja Zapada. Od 60-ih prošlog stoljeća u zapadnom društvu se radikalno izmijenilo značenje pojma Boga, koji je od savršenog bića postao nepoželjan element jer ljudski razum „konačno“ može riješiti bilo koji problem (što će čovjeku Bog?) i stoga je potrebno odbaciti Boga.
Ako čovjek odbaci Boga, onda nastaje društvo bez Boga, koje se prema Starku može usporediti s društvom bez stabilne obitelji. Nestanak obitelji dovodi do nastanka sirotišta (rušenja društvenih i ekonomskih normi), a time se djeca (građani) vraćaju na prirodno stanje preživljavanja i emocionalne zatupljenosti, nešto što je čovjek prevladao i mora ponovno prevladati vraćaju svoju dušu Bogu. U tim mislima opraštam se od Rodneyja Starka nadajući se da će mnogi budući naraštaji čitajući njegova djela pronaći put do Logosa.