Prvo su tijekom šezdesetosmaške revolucije vikali “Smrt braku i obitelji”, da bi kasnije htjeli pod definiciju braka i obitelji ugurati sve: od homoseksualnih parova do sutra kojekakvih (trans)gender kombinacija.

Ako je sve brak onda ništa nije brak.

Isti destruktivni model se sada primjenjuje u odnosu na Katoličku Crkvu.

Ponašanja koja Biblija i Katekizam KC vrlo jasno osuđuje kao grješna (i to se nikada ne može promijeniti) sada traže svoje mjesto unutar Crkve.

To je isto kao da neki katolik i heteroseksualac želi postati član homo-udruge ili da muškarac želi postati član ženske odbojkaške momčadi.

Oni koji inače preziru Crkvu sada strasno navijaju za to da lezbijski par može krstiti dijete u Crkvi iako bi i čovjeku smanjenih intelektualnih sposobnosti trebalo biti jasno da to nije moguće jer ne samo kumovi, nego i roditelji moraju na krštenju ispovijediti vjeru i odreći se sotone i “svih djela njegovih”.

Naravno da dijete nije krivo, no ono zbog svoje dobi može vjeru primiti jedino po roditeljima i kumovima. Ako ovi otvoreno žive protukatoličkim životom (a homoseksualna ponašanja katolička vjera ocjenjuje takvima), djetetu ne čini štetu Crkva (u kasnijem životu objeručke će ga prihvatiti ako odluči postati njezinim članom), nego roditelji (pri čemu se ovdje taj termin teško može i koristiti). Čak i kad su u pitanju pojedinci homoseksualne orijentacije – Crkva ne osuđuje njih, nego njihove nenaravne činove.

Zanimljivo je u ovome slučaju postavljanje medija.

Jutarnji piše o “obrani časti i zdravog razuma unutar Crkve”, a Telegram plješće nadbiskupu koji nije dao potporu župniku Kristijanu Zebi koji je odbio krstiti dijete lezbijskog para.

Inače protukatolički mediji – sotonske li perverzije – sada se brinu o časti Crkve (i o zdravome razumu koji je tako “svojstven” ljevičarima) koju inače redovito napadaju.

Apostazija je sve veća, a posvemašnja šutnja na napade na župnika Zebu od onih koji bi trebali govoriti nije samo simptomatična, nego ukazuje na teški kukavičluk. Kao i mnogo puta do sada pojedince koji istupe i iznesu zdravorazumske argumente pušta se na sječu od strane malicioznih medijskih i parapolitičkih struktura. Drugi šute kako se ne bi zamjerili ili ugrozili svoje sinekure.

No kao što stoji u Bibliji (Lk, 19,40): “Kažem vam, ako ovi ušute, kamenje će vikati”.