Ivereighu se pridružuje mons. Philippe Bordeyne, dekan Papinskog teološkog instituta Ivana Pavla II. za znanost o braku i obitelji. LifeSite je pružio detaljan prikaz mons. Bordeyne, napomenuvši prošle godine kako je zagovornik „Amoris Laetitia“, kritičar „Humanae vitae“ i branitelj prijateljskog pristupa prema homoseksualnim zajednicama.
Kao što je Jeanne Smits iz LifeSitea portala napisala:
„U Bordeyneovim očima, kontracepcija se ne može smatrati samo ‘dopuštenom’ s moralnog stajališta, već i ‘lijekom’, ‘tehnologijom’ koja se može ‘humanizirati’ jer bi se katolički parovi trebali voljeti dvostruko više kada koriste to. To je proturječje protiv crkvenog nauka i inverzija vrijednosti u monumentalnim razmjerima“.
Osvrćući se na Bordeyneov prelazak iz Pariza na Institut Ivana Pavla II., francuski filozof i pisac Thibaud Collin opisao ga je kao predstavnike „prave i istinske revolucije“ koji će predvoditi odbacivanje „Humanae Vitae“.
„Imenovanje osobe kao što je Philippe Bordeyne za upravitelja potvrđuje da bi Institut Ivana Pavla II. trebao zbog intelektualnog poštenja promijeniti svoje ime”, napisala je. „Mogao bi se zvati, na primjer, Institut ‘Amoris Laetitia’“.
Teolog koji savjetuje prefekta Kongregaciju za nauk vjere, zapravo snažno podržava „sinodalnost“
Drugi „stručnjak” je mons. Piero Coda, tajnik Papinske međunarodne teološke komisije koji savjetuje prefekta Kongregacije za nauk vjere. Coda ima dugu povijest promicanja sinodalnosti u Vatikanu, opisujući trenutni događaj kao „najvažniji crkveni događaj od Drugog vatikanskog sabora“.
Naglasio je da je Drugi vatikanski sabor donio ključnu promjenu u Crkvi prije kojih je „uglavnom prevladavala piramidalna i hijerarhijska vizija“ koja je „često sprječavala da se potpuno cijeni Duh Sveti prisutan u Božjem narodu“.
Govoreći za „L’Osservatore Romano“ prošle godine, osvrnuo se na „veliki poticaj obnove teološkog sadržaja i jezika” koji je došao od Franje, pohvalivši „kreativnu energiju” koja se sada „oslobađa” u Crkvi.
Vatikanski protivnici tradicije
Mons. Codi se pridružuje još jedna osoba poznata u Vatikanu, isusovac David McCallum, koji služi kao izvršni direktor Programa za vodstvo. Riječ je o programu koji „omogućuje formiranje vodstva za više vatikanske dužnosnike i glavne poglavare/ice redovničkih redova u Rimu”.
Nadbiskup Timothy Costelloe, predsjednik Australske biskupske konferencije i nadbiskup Pertha, još je jedno ime u nizu „stručnjaka“. Prošle jeseni, Costelloe je šokirao australske katolike kada je dopustio aboridžinski poganski ritual na uvodnoj sv. misi u vezi otvaranja petog Australskog plenarnog koncila. Ritual podsjeća na nedavnu ceremoniju kojoj je Papa Franjo prisustvovao u Kanadi jer se koristio dim „kako bi otjeralo zle duhove“, a Costelloe je sudjelovala u ritualnom procesu „čišćenja“.
U posljednjih nekoliko godina, Costello je donio niz odluka kojima je ograničio uspješnu zajednicu tradicionalnih katolika u nadbiskupiji, ozbiljno utječući na zajednicu – koja se gradila od 2008. – čineći ih „beskućnicima“, što je suprotno direktivama njegovog prethodnika.
Još jedan značajan član tima za izradu dokumenta je Rafael Luciani, latinoamerički teolog koji vrlo javno govori o svojoj podršci ideologiji aktualnog pape. Intervjuiran za disidentski „National Catholic Reporterom“ prošle godine, Luciani je hvalio „sinodalnost” kao vraćanje „dinamičnijeg i inkluzivnijeg crkvenog modela postojanja i djelovanja”, tvrdeći da „trebamo svježiji model postojanja Crkve, promišljanja i izgradnje novih struktura koje odražavaju više sinodalnih modela i koji puno više uključuju laike u procese donošenja odluka”.
