Ponedjeljak, 06. veljače 2023.

BISKUP KOŠIĆ ZAGRMIO: Kako se to i zašto naše obitelji odriču brojnije djece!

Deveti po redu Dan obitelji Sisačke biskupije održan je u subotu 15. listopada u dvorištu Pastoralnog centra katedralne župe u Sisku i tom prigodom okupio je obitelji s brojnom djecom, koje svojim primjerom svjedoče o Božjem daru života i koje su se ove godine našle na popisu „Obitelji 5+“ biskupijske Zaklade „Kardinal Franjo Kuharić“. Svečano misno slavlje predvodio je biskup Vlado Košić u zajedništvu s povjerenikom za pastoral braka i obitelji vlč. Brankom Koretićem, biskupskim vikarom mons. Markom Cvitkušićem, ekonomom mons. Zdravkom Novakom i više svećenika.

U homiliji pozdravivši sve okupljene obitelj biskup je podsjetio kako sveopća Crkva danas slavi blagdan sv. Terezije Avilske ili Velike, kako ju običavamo zvati, te iako se na prvo čini da Dan obitelji i ovaj  blagdan nisu povezani iz primjera sv. Terezije ipak se ima što naučiti.  „Prvo, sv. Terezija rođena je u Avilli, u Španjolskoj 1515. godine. Imala je jedanaestero braće i sestara. Bila je to dakle brojna obitelj koja se nije bojala djece. A prilike nisu bile sjajne, bila je neimaština no roditelji su se uzdali u Boga i borili za svoju djecu. Kako i nama treba takvih obitelji, sjajnim vjerom urešenih očeva i majki koji se ne boje podići brojno potomstvo. Svako je dijete originalno i dar je Božji. Ne razumijem kako se to i zašto naše obitelji odriču brojnije djece! A kako bi to pomoglo i Crkvi i narodu! Zato vi, dragi članovi brojnih obitelji naše Sisačke biskupije – kojih ima oko 200, prema našoj evidenciji, jer biskup krsti peto, šesto i brojnije dijete jedne obitelji po njihovim župama – vi predstavljate taj poziv i svjedoci ste da je lijepo imati veću obitelj. Bog vas stostruko blagoslovio i dao vam snagu da radosno živite vaš roditeljski, obiteljski poziv“, poručio je okupljenima biskup.

Obrativši se u nastavku okupljenoj djeci biskup je rekao kako u njima vidi velik Božji dar. „Vama je Gospodin namijenio graditi našu Domovinu, biti nositelji njezine izgradnje i obnove, voditi i zemlju i Crkvu, prihvatiti svećenički i redovnički poziv, izgrađivati duhovno naše ljude vjernike… Tako je naime i sveta Terezija osjetila da ju Bog zove i pošla je u samostan. Najprije nije baš bila uzorna, ali jednom je u samostanu pronašla odbačeno raspelo i to ju je tako potreslo da je Isusa na križu počela posebno častiti. Postala je uzorna redovnica i dapače obnoviteljica svoga karmelićanskog reda. I ne samo svoje redovničke zajednice, nego i obnoviteljica čitave Crkve“.

Sviđa ti se ovaj članak? Podijeli ga.

Moglo bi te zanimati...