Blaženi Mihovil Rua, talijanski svećenik, salezijanac, zamjenik i prvi nasljednik osnivača salezijanaca, velikog Don Bosca, rođen je 9. lipnja 1837. u Torinu, kao najmlađi od devetero djece Giovannija Battiste Rue. U osmoj godini ostao je bez oca, a školu je do trećeg razreda pohađao kod Braće kršćanskih škola. Trebao se zaposliti u torinskoj tvornici oružja, gdje je radio i njegov otac, ali mu je don Giovanni Bosco, školski ispovjednik, predložio da školovanje nastavi u njegovu oratoriju, u torinskoj četvrti Valdocco.
Don Bosco je jednog dana dijelio svojim učenicima medaljice. Mihovil je stajao posljednji u redu i kad se pojavio pred Don Boscom, on mu je pružio praznu šaku i rekao: „Uzmi, Mihovile, uzmi!“ „Što ću uzeti?“ upitao je dječak. Tada je Don Bosco drugom rukom raspolovio otvoreni dlan i proročki nagovijestio: „Nas dvojica ćemo sve dijeliti napola, tuge, radosti i rad“. Mihovil je kao prijatelj budućeg svetca, Domenica Savija, bio uzoran oratorijanac i apostol među svojim prijateljima. Položio je 25. ožujka 1855. zavjete siromaštva, čistoće i poslušnosti te postao prvi salezijanac. Poučavao je matematiku i vjeronauk, pomagao u blagovaonici, na dvorištu, u kapeli. Navečer je kao don Boscov tajnik prepisivao njegova pisma i rukopise za knjige, a na kraju učio za školu. Ozbiljno se pripremao za svećenički poziv.
Kad je u studenom 1856. umrla don Boscova majka Margherita, Mihovil Rua doveo je u oratorij svoju majku Giovannu Mariju i ona se idućih dvadeset godina brinula za don Boscovu mladu duhovnu obitelj. Mihovil je 1858. postao upravitelj oratorija u Valdoccu, a za svećenika je zaređen 28. srpnja 1860. Pratio je don Bosca na mnogim putovanjima. U Mirabellu Monferratu (provincija Alessandria, Pijemont) otvorio je 1863. prvi salezijanski centar izvan Torina i postao njegov rektor. Bio je prvi ravnatelj salezijanskih sestara, Kćeri Marije Pomoćnice kršćana, osnovanih 1872.
U studenom 1884, četiri godine prije Don Boscove smrti, papa Leon XIII. imenovao je don Mihovila Ruu Don Boscovim zamjenikom i nasljednikom. Don Mihovil, prozvan „Živim pravilom“ („Regola vivente“), zbog svoje stroge vjernosti redu, znatno je ojačao salezijanski duh i proširio misijsko djelovanje, a družba je u njegovo vrijeme zabilježila veliki rast. Od 773 člana narasla je na 4000, broj kuća narastao je od 57 na 345, a broj provincija od 6 na 34, u 33 zemlje diljem svijeta.
Imao je dar čitanja srdaca, proročanstava i ozdravljivanja. Preminuo je 6. travnja 1910., u Torinu. Papa Pavao VI. proglasio je Mihovila Ruu blaženim 29. listopada 1972. i ustvrdio da je on, „najvjerniji, najponizniji i najodaniji Don Boscov duhovni sin od izvora načinio veliku rijeku“. Njegove relikvije počivaju u torinskoj bazilici Marije Pomoćnice kršćana.