Poljska valuta usko je povezana s eurom zbog gospodarskih aktivnosti Poljske – najveća trgovinska razmjena događa se s drugim zemljama EU.
U trenutku kada se ne događa ekonomska kriza, poljska zlota bi trebala rasti u odnosu na euro, ali događa se nešto suprotno. Ne događa se smanjenje jaza u odnosu na razvijeni Zapad.
Prije svega, brojni zapadni ulagači doživljavaju Poljsku kao pogranična zemlja. Trenutno se na poljskoj istočnoj granici vodi rat. Zbog pandemije i rata u Ukrajini doveli su do pada poljske zlote, pa bi i kraj rata mogao imati blagotvoran učinak na poljsku valutu. Nažalost, kraj rata ne znači nužno i bolja vremena.
Postupci vlade i središnje banke u Poljskoj, umjesto brige za snagu poljskog zlota – koji bi pomogao u borbi protiv vrlo visoke inflacije – fokusiraju se nastavak davanja novca političkim klijentima. Time se Poljska približava ekonomski bolesnim zemljama poput Grčke i Italije.
Treba također napomenuti da su utjecaj slabog zlota, koji je doveo do visokih troškova inflacije, prvenstveno snosila kućanstva. Poljska je i dalje zadržala profitabilnost i rast izvoza, kao i sposobnost otvaranja radnih mjesta, o čemu svjedoči druga najniža stopa nezaposlenosti u Europskoj uniji. Ukratko, poljsko društvo je ono koje plaća cijenu, a ne poduzetnici, barem ne još uvijek.
Uvođenje eura u Poljskoj moglo bi biti rješenje za neke od problema. To bi bio prirodan korak u razvoju projekta zajedničke Europe. Ipak, euro je rješenje za jaka gospodarstva. Slabe zemlje na globalnom ekonomskom tržištu – kao u životinjskom svijetu – trebaju zaštitnike (Poljska nije među jakim gospodarstvima).
Osim toga, u Poljskoj, kao i u Hrvatskoj, ne postoji politički, ekonomski i pravni konsenzus oko prihvaćanja eura i sama ekonomija zemlje ne ispunjava Maastrichtove konvergencijske kriterije za uvođenje eura (od članka 131 TFEU o neovisnosti centralne banke ne ispunjava kriterij stabilnosti tečaja, ne ispunjava kriterij konvergencije dugoročnih kamatnih stopa…).
Vidimo na primjeru Poljske koja je jače gospodarstvo od Hrvatske da postoje ozbiljni razlozi za neuvođenje eura, ali hrvatske političke elite žele si osigurati pozicije u Bruxellesu bez obzira na cijenu. Građani sada već marginalne srednje klase platit će cijenu.