Sveti Ignacije se rodio sredinom prvoga stoljeća, vjerojatno u Siriji. Iz načina na koji je bio mučen moglo bi se naslutiti da je potjecao iz klase robova…

Ignacije je bio treći po redu biskup u Antiohiji, u jednome od glavnih središta kršćanskog Istoka. Kao biskup Ignacije se morao neprestano boriti protiv gnostika koji su, nakon razaranja Jeruzalema, među razočaranim Židovima i kršćanskim vjernicima iz židovstva širili svoje dualističke zablude. Uz tu borbu Ignacije je sa svojim stadom bio na udaru Domicijanova progonstva. Nakon careve smrti došlo je kraćeg razdoblje mira, nakon čega je započelo progonstvo pod carem Trajanom.

Kao antiohijski biskup smatrao se odgovornim i za druge zajednice i svoju je odgovornost želio i pismeno izraziti. U Poslanici Rimljanima Ignacije kao prvi biskup Istoka jasno priznaje primat Rimske Crkve koju naziva „predstojnicom zajednice ljubavi“.

Za vrijeme progonstva između 110. i 115. godine uhićen je zbog kršćanske vjere i antiohijski biskup Ignacije. Kako je u vjeri ostao tvrd i nepokolebljiv, okovali su ga u lance te pod strogom vojničkom stražom brodom uputili u Rim gdje je bio osuđen i bačen divljim zvijerima.

Kad je Ignacije bio doveden u amfiteatru bačen je zvijerima i tako se ispunila njegova želja da bude samljeven zubima divljih zvijeri i postane Kristov kruh.