Potres u Zagrebu 1880., poznat i kao Veliki potres u Zagrebu, bio je jačine 8 stupnjeva Mercallijeve ljestvice, odnosno 6,3 stupnja po Richteru, s epicentrom na području Medvednice. Razorio je brojne zagrebačke zgrade, mnoštvo stanovništva pobjeglo je ili se iselilo u Beč, Graz, Maribor, Celje, Ljubljanu i Trst, dvoje ljudi je poginulo (litograf Stanić i bankovni službenik Lavoslav Smetana), a 29 ih je teško ozlijeđeno.

Potres se dogodio u utorak 9. studenog 1880. u 7 sati, 33 minute i 50 sekundi, prema podacima meteorološke postaje u Zagrebu. U prva 24 sata nakon potresa na zagrebačkom je Glavnom kolodvoru izdano 3800 putničkih karata. Nakon najvećeg udara, slijedilo je nekoliko potresa slabijeg intenziteta. Do travnja 1881. godine zabilježeno je 185 podrhtavanja tla. Stanovnici čije su kuće bile oštećene, smješteni su u za to izgrađene barake na području Zrinjevca i današnje Klaićeve ulice. Kako bi se mogao nositi s posljedicama potresa, grad je ustanovio posebno povjerenstvo koje je u svome izvješću zapisalo:

„Ne računajući crkve, kapele i velike državne zgrade nastradalo je od potresa 485 kuća u tolikoj mjeri, da će troškovi popravka daleko premašiti godišnji dohodak ovih kuća. Daljnje 462 kuće oštećene su toliko, da će se za njihov popravak potrošiti preko 40 postotaka bruto dohotka tih kuća. Manje pako štete pretrpjela je 451 kuća. U svemu oštećeno u Zagrebu 1758 kuća, ne računajući ovamo kuće, koje nisu povjerenstvu prijavljene. Za popravak oštećenih kuća morat će se izdati najmanje dva milijuna forinti”.

Seizmolog Marijan Herak tvrdi da se tadašnja materijalna šteta može usporediti s 50 milijuna kruna, koliko je iznosila polovica tadašnjeg godišnjeg državnog proračuna. Car i kralj Franjo Josip donirao je tom prilikom 20.000 forinti, no to je bilo dovoljno tek za obnovu nekoliko kuća. Novčana pomoć unesrećenim stizala je iz cijele Europe. Najveći dio prilog uplaćen je na području Austro-Ugarske, no sredstva su skupljena i u Kopenhagenu, Istanbulu, Cardiffu, Londonu, Parizu, Bernu, Sofiji, Aleksandriji, a pomoć je poslao i papa Lav XIII.

Usprkos velikim štetama sanacija većine građevina u Zagrebu dovršena je prije Božića 1880. godine. Iznimku su predstavljale crkve i pojedine javne građevine koje će se obnavljati kroz narednih nekoliko godina.

Stara zagrebačka katedrala pretrpjela je tolike štete da je bila potrebna temeljita obnova. Potres je srušio svodove u katedrali, zdrobio oltare, probio pod i oštetio zvonik. Obnova je trajala do 1906. pod vodstvom graditelja Hermanna Bolléa iz Kölna. Slično je bilo i s crkvom sv. Franje na Kaptolu i s crkvom Majke Božje Remetske koja je bila blizu epicentra potresa pa je iznimno jako stradala. Arkade na zagrebačkom Mirogoju, koje su se u to vrijeme tek počele graditi, gotovo uopće nisu bile oštećene što je predstavljalo svojevrstan dokaz kvalitete rada njihova arhitekta Hermana Bolléa.

Ipak, potres je potakao i veliku obnovu grada. Uz obnovu katedrale, koja će odsada biti njegovim zaštitnim znakom, Zagreb dobiva i brojne nove palače, parkove i fontane.