Nakon razočaranja u Iraku, propasti Iranskog nuklearnog sporazuma i neuspjelih intervencija u Siriji i Libiji, i republikancima i demokratima u Washingtonu dosta je Bliskog istoka, ali imaju sreće što oportunistički Peking ostaje nezainteresiran za preuzimanje uloge Sjedinjenih Američkih Država na Bliskom Istoku. Ipak, prošle je godine nešto više od polovice kineske uvezene sirove nafte došlo iz ove regije.
Bilateralna trgovina između arapskog svijeta i Kine iznosila je 330 milijardi dolara, što je povećanje od trideset tri posto u odnosu na prethodnu godinu, a Peking je samo u posljednjem desetljeću potpisao petnaest sporazuma o „strateškom partnerstvu“ s arapskim zemljama.
Kineski stručnjaci oprezni su prema dubljem političkom angažmanu na Bliskom istoku, ali imaju želju produbiti veze sa zemljama koje izvoze naftu usred rastuće energetske nesigurnosti. Jedan od primjera zemalja u koje Peking ulaže već desetljećima Iran. Od 2005. do 2020. kineska ulaganja u Iran iznosila su ukupno 4,7 milijardi dolara, a kineski je cilj da u budućnosti uloži 16 milijardi dolara godišnje u Iran!
Iako Kina nije preuzela ulogu regionalnog hegemona, ipak se počela vojno angažirati preko Ujedinjenih naroda dajući skoro dvije tisuće vojnika u Libanon, Sudan i Južni Sudan, dok je kineska mornarica 2017. izgradila svoju prvu prekomorsku vojnu bazu u Džibutiju. Uz to se izvoz kineskog oružja u zemlje Bliskog Istoka udvostručio tijekom posljednjeg desetljeća.
Sjedinjene Američke Države zaboravile su da su nacije Bliskog istoka primarno zainteresirane za novac i oružje, a Kina bi kao moćan posrednik mogla preuzeti ekonomsku ulogu Amerikanaca. Ipak, ulogu regionalnog vojnog hegemona ne želi preuzeti jer kineski ekonomski stručnjaci smatraju da bi njezina ekonomija pretrpjela štetu zbog geopolitičkog rata između Saudijske Arabije i Irana. To Kinu stavlja na sjecište ključnih trgovačkih ruta, kao kupca energetskih zaliha, kao prodavača oružja i kao dobrodošlog ulagača u regiju.
Sve dok Kina bude slijedila svoju politiku da ne bira stranu na Bliskom Istoku ne će postati regionalni hegemon, ali smatram da to Kinu niti ne zanima. Za Kinu je najbitnije da nastavi kupovati energente i nastoji povećati svoj ekonomski utjecaj preko državnih tvrtki i prodaje oružja svim stranama (bilo Iranu, Saudijskoj Arabiji ili Izraelu).