Srijeda, 30. studenoga 2022.

Može li postojati svijet bez vladara?

Napomenimo da su pojmovi „međunarodna zajednica“ i „međunarodni poredak temeljen na pravilima” često svođeni na besmislene riječi. Nadalje, odredimo da neki koji se pozivaju na „međunarodni poredak temeljen na pravilima“ traže nametanje woke ideologija posvuda. Navedimo čak i da san o svijetu bez sukoba kojim upravljaju međunarodno pravo i „dijalog“ zanemaruje trajne učinke istočnog grijeha u političkoj sferi.

Živimo u vremenu kada megalomanski diktator, maskiran u legitimnog predsjednika i branitelja kršćanske civilizacije, ubija svoje protivnike; uništava sve javne napore da se izrazi neslaganje; zagađuje komunikacijski prostor lažima; napada miroljubivu susjednu zemlju i pokušava pripojiti velike dijelove njezina teritorija; dopušta namjerno gađanje nedužnih civila i namjerno uništavanje vrtića, rodilišta i crkvi; poriče ratne zločine (uključujući mučenja i masovna pogubljenja) koje je počinila njegova vojska; bavi se energetskim ucjenama; prijeti uporabom nuklearnog oružja; pretvara tradicionalno vjersko vodstvo svoje zemlje u bogohulne pse; i remeti cjelokupno globalno gospodarstvo, izlažući najslabije i najsiromašnije opasnosti od gladi.

Živimo u vremenu kada još jedan nemilosrdni diktator, koji zamišlja da ima mandat, ako ne nebeski, onda barem „povijesni“, preokreće svijet više od godinu dana nakon pandemije koju nije mogao kontrolirati (i koju je možda stvorio); pokušavajući kupiti put do svjetske dominacije podmićivanjem političara Trećeg svijeta dok kolonizira njihove zemlje putem infrastrukturnih projekata koji izazivaju dugove koji će mu omogućiti globalno projiciranje moći; čini agresivne vojne poteze protiv svojih neposrednih susjeda; prakticira etnički i kulturni genocid kroz logore za „preodgoj”; uništava slobodu nekoć uspješnog grada – države; zahtijeva da se čak i odobrene vjerske skupine povinuju njegovoj „misli“; i zatvara hrabre muškarce i žene koji moćnicima govore istinu o slobodi koja ga tako očito plaši.

Živimo u vremenu kada jedan manični diktator, ali s užasnom frizurom, razvija nuklearno oružje i drsko ispaljuje balističke projektile na susjede, cijelo vrijeme upravljajući svojom zemljom kao golemim koncentracijskim logorom u kojemu je izgladnjivanje instrument državne politike.

Živimo u vremenu kada jedan odrasli adolescent, sada u srednjim sedamdesetima, uništava civilno društvo i ekonomiju male, osiromašene nacije; stavlja svoje potencijalne političke protivnike u kućni pritvor; gradi mučilišta za svećenike; protjeruje Misionarke ljubavi iz zemlje; kleveće Crkvu kroz svoje režimske medije; i uhićuje katoličkog biskupa pod potpuno lažnim optužbama.

Tako izgleda svijet bez međunarodnih pravila i vođa koji su ih voljni provoditi. Svatko tko tvrdi da ovakav svijet na kraju ne će nanijeti veliku štetu Sjedinjenim Američkim Državama izgubljen je u ideološkoj magli i slijep je za stvarnost. Što se događa s Ukrajinom; što će se dogoditi s baltičkim državama i Poljskom ako ruska agresija ne bude poražena u Ukrajini; što se događa kardinalu Josephu Zenu i Jimmyju Laiju u Hong Kongu; što se događa s Tajvanom i Ujgurima u pokrajini Xinjiang; što se događa ako radikalni muslimani dobiju bombu ili se Al Qaeda obnovi; što se događa s propadajućim državama Srednje Amerike – sve to ima utjecaja na nas sada, a sigurno će i u budućnosti.

Istina je da Sjedinjene Američke Države ne mogu biti policajac koji se obračunava sa svakim zločinačkim režimom na planetu, ali netko mora uvesti reda u međunarodno pravo kada bezakonici zaprijete prešutnim pravilima koja potvrđuju minimalni red neophodan da se zaustavi uništenje svijeta, da ne postanemo Hobbesova džungla u kojoj su svi protiv svih. Neshvaćanje ove elementarne točke ukazuje ne samo na povijesno neznanje i stratešku kratkovidnost. To isto tako govori o nerazumijevanju načela solidarnosti, jednog od četiri stupa katoličkog socijalnog nauka.

Izvor

Sviđa ti se ovaj članak? Podijeli ga.

Moglo bi te zanimati...