Nedjelja, 27. studenoga 2022.

Možemo li očekivati svrgavanje Putina?

Početkom studenog mnogi su analitičari počeli pisati o znakovima unutarnjih podjela unutar ruske političke elite, a napose se to moglo iščitati iz izjava Jevgenija Prigozhina (zapovjednika Wagnerove plaćeničke vojske) i Ramazana Kadirova (vođe Čečena), koji su kritizirali zapovjedništvo ruske vojske jer nije ozbiljno ušlo u rat. Neki analitičari smatraju da su njihove izjave utjecale na Putina da promjeni vodstvo vojske koja trenutno vodi rat u Ukrajini.

U ovim okolnostima ne može se isključiti mogućnost državnog udara u Rusiji. Rekao bih da takva opcija, osim Putinove smrti, izgleda kao jedina realna koja bi mogla okončati Putinovu vladavinu u nadolazećim godinama. Vojni neuspjesi u Ukrajini, nesposobnost Rusije da se nosi sa sve dubljom gospodarskom krizom, sve veće iseljavanje bogatijeg stanovništva i mnogi drugi izazovi čine situaciju u zemlji gotovo svakim danom sve manje stabilnom. Stoga vladajuća elita osjeća pritisak da popravi situaciju.

U nadolazećim godinama za Rusiju postoje samo dva politička puta: prvi, da elitne skupine svrgnu Putina ili drugi, učvršćivanje sadašnjeg režima koji će nastaviti vladati na još autoritarniji način. Po mom mišljenju, postoje tri elitne skupine koje bi mogle biti zainteresirane, možda ne da organiziraju državni udar, ali da profitiraju od toga.

Prva skupina je vojska, koja je ponižena od početka rata u Ukrajini. Rat je pokrenut zbog dubokih pogrješnih procjena FSB-a o vojnoj spremnosti Ukrajine. Ipak, kako spominje Washington Post: „Poniženja ruske vojske uvelike su zasjenila neuspjeh FSB-a i drugih obavještajnih agencija“. Prestiž vojne službe dramatično je pao, a u vojsku su došli ljudi s kriminalnim dosjeima.

Drugu skupinu čine Prigozhin i Kadirov, koji možda žele pokušati konsolidirati režim. Žele nastaviti rat protiv Ukrajine, “mobilizirati“ cjelokupno rusko gospodarstvo i izvojevati “pobjedu“ koju Putin nije u stanju osigurati. No taj se scenarij čini najmanje vjerojatnim, jer je teško vjerovati da bi se ova dva politička aktera mogla pobuniti jer su i jedni i drugi desetljećima potpuno ovisni o Putinu.

Treću skupinu čine birokrati i poslovni ljudi koji su stvorili bogatstvo u Rusiji, imaju svoj novac u stranim zemljama, kupovali su nekretnine i drugu imovinu u Europi i Sjedinjenim Državama, te preselili svoje obitelji u “neprijateljske“ zemlje Zapada. Ovi ljudi su najviše zainteresirani za duboku promjenu ruske politike i za obnovu porušenih odnosa sa Zapadom. Međutim, kao što sam više puta spomenuo, oni se nikada ne će otvoreno pobuniti protiv Putinova režima jer sadašnji ruski sustav radi za njih.

Politički, Rusija se stoljećima razvijala izolacionistički i brutalniji režim bio je zamijenjen otvorenijim, manje okrutnim, a ponekad i zapadno orijentiranim. Velika većina ruskog naroda, zbog kulturnih uvjetovanosti, može dosta dugo tolerirati Putinov rat u Ukrajini, ne toliko zato što im se sviđa Putinova politika, već zato što vjeruju predsjedniku koji tako dugo vodi zemlju. Stoga tvrdim da nije moguće očekivati da će radikalniji ljudi od samog Putina voditi zemlju.

Međutim, u slučaju da se državni udar dogodi pod vodstvom jedne od tri prije navedene grupe, onda ta grupa može očekivati značajnu potporu, kako od birokrata (koji mogu promovirati nove lidere, koji nisu bili aktivno uključeni u rat s Ukrajinom), tako i od poslovne elite, koja može osigurati financijska sredstva potrebna za legitimizaciju novih lidera kroz predizborne kampanje.

Treba uzeti u obzir da Rusija nikada nije iskusila vojnu diktaturu. Čak i u vremenu komunizma, na čelu države je bila stranka koja je simulirala civilnu vladavinu i kolektivno vodstvo. Zbog toga je teško zamisliti diktaturu nekih mediokriteta koja će zavladati Rusijom u slučaju da Putin ode iz Kremlja.

Ruska opozicija trenutnom režimu slaba je i nesposobna za bilo kakvu kolektivnu akciju. Već smo vidjeli stotine tisuća ljudi koji bježe iz zemlje umjesto da pokušaju organizirati otpor nedavnoj “mobilizaciji“, a ruska emigracija nema povezanost s elitama unutar zemlje. Ipak, svaka politička destabilizacija u Rusiji bolja je opcija od konsolidacije režima.

Izvor

Sviđa ti se ovaj članak? Podijeli ga.

Moglo bi te zanimati...