Srijeda, 30. studenoga 2022.

Na današnji dan: Progon Hrvata iz Iloka

Na današnji dan, 17. listopada 1991. godine kolona od 8000 ljudi, civila, staraca, žena i djece, morali su napustiti svoj grad Ilok samo zato što su Hrvati. Nakon okupacije zapadnog Srijema i Iloka civili koji su ostali u svojim kućama su mučeni i ubijani od strane okupacijskih snaga.

Dana 13. listopada u gradu je održan referendum. Prvo pitanje odnosilo se je na predaju oružja Jugoslavenskoj Narodnoj Armiji (71 % stanovništva izjasnilo se je protiv predaje), dok su se u drugome građani pitali jesu li za zajedničko iseljenje iz mjesta zbog krizne situacije (73 % građana izjasnilo se je za progonstvo umjesto za život pod okupatorskom armijom). Uslijedili se pregovori s okupatorima. Dana 17. listopada u 7h, uz nazočnost promatrača, predano je oružje armiji, dok se je oko 8h počela formirati izbjeglička kolona traktora, osobnih automobila, teretnjaka i kombija.

Posljednji iz kolone napustili su nadzorno mjesto u 17 h i 10 minuta, a prvi iz kolone počeli su stizati u Lipovac, gdje ih je čekala hrvatska garda, oko 18 h. Kasnije će se pokazati da je odluka o napuštanju Iloka bila pametna, jer su tako spriječena vrlo vjerojatna krvoprolića. Ilok je, naime, bio u još nezavidnijem položaju od Vukovara. Radi izbjeglica iz drugih mjesta u Iloku se je broj stanovnika udvostručio (oko 12 000 ljudi), grad je bio u totalnom okruženju, struja je ovisila o dobroj volji „komšija„ u Bačkoj Palanki, atomskih skloništa kao niti bolnice u gradu nije nije bilo, lijekovi su bili na izmaku. Sa 250 pušaka i 5 minobacača nije se moglo napraviti ništa ozbiljno, osim okupatorima dati opravdanje da udare što jače.

Grad je napustilo oko 8000 duša. One koji su odlučili ostati, njih oko 1200, čekao je šest godina dug križni put pod velikosrpskom okupatorskom čizmom. Jedan od takvih, koji je ostao u okupiranome Iloku, koji je tih ratnih godina nalikovao jednome velikome zatvoru, bio je i pater Marko Malović, autor knjige Ostajemo u Iloku. Pater Marko bio je jedini svećenik koji je ostao u okupiranoj istočnoj Slavoniji, koju je napustilo više od 50 svećenika i časnih sestara. Iako je doživio tešku obiteljsku tragediju izgubivši u Vukovaru oca i brata, pater je Marko tijekom čitavog rata svim Iločanima bio ispovjednik i misnik, branitelj i hranitelj; jednom rječju: dobri duh grada Iloka, s kojim će u punom sjaju oživjeti slika franjevca kao „dobroga ujaka” koji vjerno služi svome narodu. Pored svega toga, svojim je angažmanom uspio sačuvati dobar dio knjižnice iz šarengradskog samostana te umjetnina iz uništenog samostana u Vukovaru.

 

 

Sviđa ti se ovaj članak? Podijeli ga.

Moglo bi te zanimati...