Teheranska konferencija 1943., saveznička konferencija održana u Teheranu 28. XI – 1. XII. 1943. na kojoj su sudjelovali F. D. Roosevelt, J. V. Staljin, W. S. Churchill i njihovi najviši vojni i politički suradnici. Na konferenciji se raspravljalo o otvaranju drugoga savezničkog bojišta na Zapadu, o planiranim vojnim operacijama na Istočnom bojištu, o davanju vojne pomoći partizanskim postrojbama na području okupirane Kraljevine Jugoslavije, o uvlačenju Turske u II. svjetski rat na strani Saveznika te naposljetku o poslijeratnom uređenju Njemačke, budućim granicama Poljske te o sovjetskim teritorijalnim zahtjevima.
I pored razlika u ocjenama i pogledima na neke političke i vojne probleme, saveznički predstavnici složili su se o opsegu i koordinaciji sljedećih operacija na istoku, zapadu i jugu Europe radi uništenja njemačke vojske. Saveznici su postigli načelni dogovor i o glavnim političkim pitanjima.
Na kraju konferencije bilo je doneseno nekoliko važnih odluka: 1) da se pomogne partizanima u okupiranoj Kraljevini Jugoslaviji; 2) da se pokuša uvući Tursku u rat na strani Saveznika; 3) da SSSR – ako Turska zarati protiv Njemačke – stupi u rat protiv Kraljevine Bugarske ako i Bugarska zarati protiv Turske; 4) da iskrcavanje Saveznika u Francuskoj počne u svibnju 1944., a da istodobno Crvena armija pokrene veliku ofenzivu na Istočnom bojištu; 5) da saveznički stožeri surađuju u pripremama budućih operacija u Europi.
Osim toga, na toj se konferenciji raspravljalo i o stvaranju Ujedinjenih naroda. Teheranska konferencija jedna je od najznačajnijih u II. svjetskom ratu.