Srijeda, 17. travnja 2024.

Proslava dana krvave alžirske revolucije puno govori o pokretu Možemo

Pripadnici stranke Možemo očigledno su smatrali da bi na blagdan Svih svetih, koji je ujedno državni blagdan, bilo neprikladno na fontanama projicirati hrvatske svetce i blaženike pa je bilo prikladnije pokazati alžirsku zastavu i prisjetiti se alžirske revolucije.

Alžirska zastava prikazuje crveni polumjesec, što simbolizira islam i krv mučenika poginulih u borbi za neovisnost Alžira. Naravno da je prikladnije prema ideološkim postavkama stranke Možemo za blagdan Svih svetih prikazati polumjesec, a ne križ.

Međutim, kod Dana proslave Alžirske revolucije problematičnija je sama činjenica progona doseljenika (Pied-noirs, uključujući mizrahi Židova i sefardskih Židova) i Harkisa (muslimana koji su bili lojalni Francuskoj), ukupno četrnaest posto populacije koje je pobjeglo u metropolitansku Francusku nakon uspostave države Alžir. Točnije njih devetsto tisuća, a oni doseljenici (Pied-noir) koji su ostali bili su izvrgnuti strašnom pritisku i do kraja 70-ih napustili su nestabilni Alžir.

Zanimljivo je istaknuti da je dio muslimana u Alžiru, poznatiji na alžirskom arapskom dijalektu kao Harkis, podržavao ideju da je Alžir francuski teritorij. Paradoks je još veći što ih je te 1962. bilo više u francuskoj vojsci nego onih koji su se borili za Front de libération nationale Algérie. Ipak, alžirska revolucija još bi se mogla razumjeti da Alžirci nisu napravili genocid na Alžircima koji su podržavali francusku vlast. Ukupno njih sto pedeset tisuća bilo je ubijeno zbog podrške Francuskoj nakon uspostave neovisnosti.

Prema Židovima alžirska je vlast postupila još „blago“, jer su 1963. nametnuli zakon kojim samo muslimani mogu imati državljanstvo. Stoga je sto pedeset tisuća Židova moralo napustiti zemlju i otići u Izrael, a alžirska vlast je pobjedonosno 1975. konfiscirala svu židovsku imovinu i zadnju sinagogu u zemlji pretvorila u džamiju.

Dan krvave alžirske revolucije stoga ne predstavlja nikakav razlog za proslavu jer se multikulturalni Alžir pretvorio u islamsku džamahiriju, a vidimo kako do danas država nije ekonomski i politički stabilna te ju muče brojni problemi. Iz naše hrvatske perspektive je još problematičnije da uprava grada Zagreba dopušta proslavu Dana alžirske revolucije koja je Alžircima donijela samo patnju, ekonomsku depresiju i gubitak kulturne raznolikosti. One kulturne raznolikosti koja se često može čuti u političkim govorima novih lijevo-ekoloških političkih stranaka.

Sviđa ti se ovaj članak? Podijeli ga.

Moglo bi te zanimati...