Danas ljevičari u potpunosti kontroliraju umjetnost, arhitekturu i pop kulturu u Hrvatskoj. Ljevičari su preuzeli akademske institucije, književne nagrade i javnu scenu u Hrvatskoj, a čak i u konzervativnim institucijama dominiraju liberalni profesori.
Ako konzervativci žele imati utjecaja u umjetnosti i arhitekturi, onda moraju razumjeti zašto ljevica više od stoljeća vlada umjetnošću. Nakon Prvog svjetskog rata Francuska je bila mjesto obrazovanja mnogobrojnih umjetnika, sve dok gospodarska kriza (1929.) nije bacila na koljena svjetsku ekonomiju. Francuska je u 20-ima prošlog stoljeća bila poznata kao zemlja “ludih godina“ (fra. les annes folles), koja je pomogla u oblikovanju kulture i umjetnosti kojoj smo danas svjedoci. Oblikovala je modernog čovjeka, tj. Francuska je zemlja rođenja modernizma.
Modernizam nije predstavljao zaseban stil, već je predstavljao kulturnu ideja. Dio ideje bio je odbaciti sve što je prije bilo. Modernisti su vjerovali da umjetničke stilove i tradiciju treba preispitati i redefinirati, u nadi da će se ljudski uvjeti radikalno promijeniti kako bi svijet postao poštenije i ravnopravnije mjesto. Modernistička vizija u umjetnosti bila je usko povezana sa socijalističkim uvjerenjima o tome kako bi umjetnost i industrija trebali funkcionirati. Tadašnji umjetnici su vjerovali da umjetnost, posebice arhitektura i urbano planiranje, može ispuniti marksističko obećanje jednakosti među različitim društveno-ekonomskim klasama.
Arhitekti su, više nego bilo koji drugi umjetnici, aktivno radili na utopiji. Otac moderne arhitekture, Charles-Édouard Jeanneret, također poznat kao Le Corbusier, proveo je puno vremena projektirajući potpuni utopijski grad koji je nazvao Radiant City. Zapravo je zatražio od nekoliko političara da potpuno sruše postojeći grad i ponovno izgrade njegov utopijski san.
Konzervativci se u susretu s ovim utopijskom snom trebaju pozvati na povratak prvim principima u suvremenoj teoriji arhitekture, jer je temelj arhitekture estetika, što nas dovodi do zaključka da svakodnevni život treba biti ispunjen nečim što je ugodno oku promatrati (lijepim), a ne neomarksističkim odbacivanjem ljepote.