Utorak, 21. svibnja 2024.

Što o onima koji se srame javno ispovijedati vlastitu vjeru misle blaženici Stepinac i Merz?

Tzv. progresivni krugovi jako se vole kititi slobodarskim pridjevima. Oni su za slobodu govora, pluralizam ideja i nenasilno rješavanje društvenih sporova. To vrijedi u teoriji, a čim zagrebemo u praktično područje na djelu vidimo u pravilu dijametralno suprotna ponašanja. Sloboda govora vrijedi samo za njihove istomišljenike, a svako se suprotno mišljenje nastoji u startu izrugati, demonizirati i otkazati.

Subotnja molitva krunice na središnjem hrvatskom trgu to je još jednom pokazala. Ponovno se u napade uključila falanga tzv. boraca za ljudska prava uz poslovično sekundiranje gotovo svih tzv. mainstream medija. Vjernici progresa ne mogu pojmiti da netko 2023. može vjerovati u Boga, moliti krunicu i javno ispovijedati svoju vjeru.

„Klečavce“ optužuju za vjerski fundamentalizam, a sami su toliko ideološki zatucani da bi derogirali ustavom i međunarodnim dokumentima zajamčeno pravo na slobodno okupljanje, ali i pravo na javno ispovijedanje vjere.

Zločinci za pisaćim stolom

Progresivni jurišni odredi i njihova piskarala teško mogu pojmiti da netko drugačije razmišlja. U nekim za njih povoljnijim vremenima vjernike bi se jednostavno potrpalo u zatvore ako ne bi završili u nekakvoj jami onkraj put. Danas je ipak formalna demokracija pa ne mogu primjenjivati metode fizičkih obračuna, ali zato koriste medijske falange čiji eksponenti djeluju kao zločinci za pisaćim stolom (crimen ex machina scriptoria).

Kako drugačije okarakterizirati navodne novinare koji bi drugima uskratili pravo na javno okupljanje i koji najgorim pogrdnim pridjevima opisuju ljude drugačijeg stajališta? Je li izraz njihove velike „progresivnosti“ dehumanizacija ljudi koji zastupaju drugačije vrijednosti? Iz svih njihovih napisa zrcali se totalitarni mentalni sklop i prijezir prema drugačijem mišljenju.

Kao i u doba najgorih totalitarnih režima, bilo da govorimo o komunizmu ili nacionalsocijalizmu, progresivoidi žele neistomišljenike stjerati u svoja četiri zida, a u ovome konkretnom primjeru u sakristije. Ovdje se ne radi o ateizmu, nego o bojovnom antiteizmu, o nepatvorenoj mržnji prema katoličkoj vjeri, odnosno, kako je to formulirao Hilaire Belloc, o vječnoj mržnji prema Katoličkoj Crkvi.

Molitva krunice (za taj je čin papa Hadrijan VI. rekao da predstavlja bičevanje đavla), očito, djeluje kao izvrstan filter koji pokazuje mnogo toga. Kao i ona snaha u Šumi Striborovoj tako i neprijatelji vjere kad se moli krunica pokažu svoj zmijski jezik. A u tome nastoje pronaći saveznike i u samoj Crkvi, što im ponegdje i uspijeva u modernističkim krugovima.

Kršćanska odgovornost

Biti pravovjerni katolik danas znači doći na udar optužbi za vjerski fundamentalizam. Tako se često govori o tzv. katolibanima. No ti katolibani baš nikoga ne ugrožavaju. S druge strane, već diljem Europe imamo one iz koji su došli iz drugoga vjersko-civilizacijskog kruga koji također kleče, ali im se ponekad omile i drugačiji načini djelovanja. Ti očito ne smetaju tzv. progresivnim krugovima u Hrvatskoj. Vidjet ćemo u budućnosti što će reći na njihovo klečanje!

Sin Konrada Adenauera, koji je bio katolički svećenik, ovako je rekao o velikome ocu: „Nikad se nije dogodilo da bi se kolebao u pitanjima vjere. Javno ispovijedanje vjere za njega je bilo dio života koji se mora povezati s kršćanskom odgovornošću“.

Kakvu kršćansku odgovornost imaju današnji katolici u Hrvatskoj koji se srame javno ispovijedati vlastitu vjeru?

I što o njihovom djelovanju misle bl. Alojzije Stepinac i bl. Ivan Merz na koje se tako često pozivaju?

Sviđa ti se ovaj članak? Podijeli ga.

Moglo bi te zanimati...