Utorak, 21. svibnja 2024.

Hod za život kao manifestacija zdravog razuma

Hod za život kao manifestacija zdravog razuma

Kršćanstvo nas uči da od kada se sotona pobunio protiv Boga i zaveo dio anđela, a kasnije zaveo i praroditelje Adama i Evu – postoji sukob dobra i zla. Sukob onih kojih grade – riječima sv. Augustina – državu Božju i onih koji su u službi sotone.

U korijenu je pobune protiv Boga ono prvotno iskušenje „bit ćete kao bogovi“. Čovjek želi prevladati svoja ograničenja i zadanosti na zemlji i već ovdje stvoriti svojevrsni raj. A takvo što nije moguće bez pobune protiv Božje zamisli.

Na udaru pobunjenika od početka je život kao takav. Sotona je prvi ubojica, „krvnik ljudski od početka“. Kao što je Bog čovjeku darovao život, tako ga sotona žele oduzeti.

Ne čudi stoga što sve ideologije kulture smrti napadaju prvu zapovijed koju je Bog dao u Svetom pismu: plodite se i množite i zemlju napučite.

Ideologije protivne prvoj zapovijedi u Svetom pismu

Krajem 18. odnosno početkom 19. st. engleski demograf Thomas Malthus razvija teoriju koja je direktno suprotstavljena ovoj zapovijedi. Malthus je tvrdio da stanovništvo na Zemlji raste geometrijskom progresijom, a proizvodnja hrane aritmetičkom zbog čega treba uvesti kontrolu rasta stanovništva.

Njegova se teorija pokazala potpuno krivom, no neomaltuzijanske teorije ponovno oživljavaju u okviru modernog zelenog fundamentalizam. Čovjeka se proglašava nametnikom na Zemlji. Kako bi se spasio planet, tvrde „ekolozi“ (čiji je utemeljitelj Ernest Haeckel bio eugeničar), treba smanjiti broj ljudi na Zemlji.

Metode smanjenja broja ljudi su brojne, od abortusa i eutanazije do potencijalnih zakonskih ograničenja broja djece kakva su do pred koju godinu postojala u Kini.

Dakako, tu su i ostali krakovi kulture smrti.

Među njima istaknuto mjesto ima genderistička ideologija koja negira antropološke datosti i teži stvaranju svojevrsnog „androgina“, tj. bespolnog bića. Ovakve sulude i protuznanstvene ideje rezultiraju industrijom promjene spola koja u SAD-u godišnje generira desetine milijardi dolara.

Iza (trans)genderističkih pothvata ostaju fizički i psihički osakaćeni ljudi, a među njima i mnoga djeca. Promicanje transgenderizma ujedno je i promicanje smrti jer je jasno da su plodovi ove ideologije protuživotnog karaktera.

I ideologija transhumanizma, kao rebrendirane eugenike, suprotstavljena je životu. Transhumanizam u konačnici prelazi u posthumanizam koji teži prevladavanju čovjeka kao takvog.

Proslava života

U današnjem svijetu, čije navedene dominantne ideologije, promiču ideje gore od onih iz doba poganstva (ili vrlo slične ideje) jedini lijek je promicanje života, braka i obitelji. Hod za život predstavlja upravo to: manifestaciju koja slavi život.

Zato ovaj događaj i je predmet tolikih napada jer slavi život nasuprot industriji smrti masovnog abortizma. Kao u Šumi Striborovoj, kad snaha pokaže svoj zmijski jezik, tako i arhitekti kulture smrti ne mogu skriti svoju mržnju prema događanjima koja promiču život.

Protuživotne ideologije mogu rezultirati jedino smrću. Tamo gdje nema život nastupa smrt. Zato su one sulude i protivne zdravu razumu, a ne samo kršćanskim vrijednostima. Nema, naime, ništa zdravorazumsko u tome da čovjek nestane.

Slijedom toga, Hod za život predstavlja i manifestaciju zdravog razuma koji toliko nedostaje mnogima na današnjem Zapadu.

Sviđa ti se ovaj članak? Podijeli ga.

Moglo bi te zanimati...