O neomaltuzijanskim nadahnućima brojnih ideologa kulture smrti pisali smo mnogo puta na stranicama ovoga portala. Iako su se Malthusove teorije pokazale potpuno pogrješnima, zeleni fundamentalisti i danas ih vrlo rado recikliraju u okviru svojih pseudo-ekologističkih pothvata. Sve se svodi na to da treba smanjiti broj ljudi na Zemlji kako bi se spasio planet.
Kuda vodi kontrola rađanja: Primjer Kine
Kuda vodi politika kontrole rađanje ponajbolje vidimo na primjeru Narodne Republike Kine. Iako je Kina i danas druga najmnogoljudnija zemlja svijeta (Indija je krajem travnja izbila na prvo mjesto), politika jednog djeteta, koja se provodila od 1980. do 2015., rezultirala je demografskom katastrofom. Prema nekim procjenama UN-a Kina će do kraja stoljeća pasti na nešto više od pola milijarde ljudi.
Dok se ranije kažnjavalo roditelje s više djece, danas ih se financijski stimulira. Međutim, desetljeća protuživotne politike stvorila su i protuživotni mentalitet koji se teško može mijenjati preko noći pa kod većine kineskih parova i danas postoji otpor prema proširenju obitelji. Demografski problemi u budućnosti će se sve više reflektirati i na gospodarske. Kina će u određenom trenutku imati premali broj radno sposobnog stanovništva koji može stimulirati nastavak ekonomskog rasta.
Sve što se danas događa u Kini ukazuje na zakon sjetve i žetve. Zriju plodovi višedesetljenih protuživotnih ideologija.
Kineske komunističke vlasti sada žele preokrenuti trendove. Kina će tako pokrenuti projekte u više od 20 gradova kako bi stvorila brak „novog doba“ i kulturu rađanja djece, sa ciljem povećanja nataliteta. Udruženje za planiranje obitelji, nadležno za provedbu vladinih populacijskih mjera, pokrenut će projekte kojima je cilj potaknuti žene da se udaju i rađaju djecu.
U fokusu nove kineske demografske paradigme bit će promicanje braka, rađanje djece u pogodnoj dobi, poticanje roditelja da ravnopravno sudjeluju u podizanju potomstva, ali i suzbijanje zastarjelih običaja kao što je „kupovina mlade”. Predviđene su različite vrste poreznih olakšica, subvencioniranje stanovanja i besplatno školovanje za treće dijete.
Gdje je Europa?
Zanimljivo je da je jedna autoritarna zemlja čije službene vlasti promiču ateistički svjetonazor uvidjela pogubnost protuživotne politike ograničavanja broja djeca. Na žalost, nekada kršćanska Europa i dalje inzistira na kontinuitetu kulture smrti. Europa kao da je odustala od svoje budućnosti. Umjesto da se propulzivne demografske politike postave kao strateški temelj svih razvojnih politika, promiče se politika zamjene stanovništva s jedne strane, a politika promicanja genderističkih ideologija s druge strane.
S jedne se strane sustavno na svim područjima promiču ideologije koje rezultiraju demografskim izumiranjem, a s druge one koje vode prema uništenju europskog identiteta njegovom supstitucijom. Jasno je da mix takvih politika ne vodi nigdje, nego u propast Staroga kontinenta. Jedini lijek protiv takvih ideologija stvaranje je velikih i jakih katoličkih obitelji koje će odgajati dobre ljude. Kultura života. Drugoga i trećega jednostavno nema.
