Ponedjeljak, 22. travnja 2024.

Što je hrabro u ubijanju nerođene djece?

Činjenica da je Mirela Čavajda dobila nagradu „Zagrepčanka godine“, koju Gradska skupština dodjeljuje u povodu Dana grada, svjedoči o dubokoj patologiji hrvatskog društva. Podsjetimo, ona je prošle godine izvršila abortus u visokom stadiju trudnoće zbog prognoze da će dijete biti rođeno s teškim malformacijama. Nakon što je prekid trudnoće odbijen u Hrvatskoj, pobačaj je izvršen u Sloveniji.

„U trenucima donošenja najteže životne odluke javno je istupila i upozorila na diskriminaciju i probleme zdravstvenog sustava te na nedostupnost pobačaja, odnosno zakonom zajamčenog prava na zdravstvenu zaštitu. Hrabro se izložila kako bi progovorila o najtežem i najdelikatnijem životnom trenutku, stavljajući tako javni interes ispred svoje osobne sigurnosti, a značenje njezina hrabrog postupka je mnogostruko“, stoji u obrazloženju odluke o nagradi.

Od kada je to ubijanje nerođene djece (pa i one s malformacijama, valjda ne prihvaćamo eugeniku?) „zdravstvena zaštita“ i što je to točno hrabro u ubijanje nerođene djece u odluci nije obrazloženo.

Nagrada za…

Istraživanja pokazuju da mnoge majke naknadno zažale zbog pobačaja i da imaju teške psihičke traume. Većina ih ne voli pričati o toj temi, a ne pada im napamet o tome istupati u javnosti. Kod Čavajde to nije slučaj.

Naime, korak dalje u društvenoj patologiji je činjenica da se akt ubojstva nerođenog djeteta ovdje nagrađuje. Time se pobačaj uzdiže na razinu nečega što bi trebalo predstavljati uzorno i hvalevrijedno ponašanje. Mainstream mediji unisono stvaraju takvu sliku.

A što je to uzorno i hvalevrijedno u aktu pobačaja?

Iza ideologije abortizma stoji kultura smrti. Najveći zagovornici ideologije abortizma izvorno su bili eugeničari, rasisti i neomaltuzijanci koji su zagovarali smanjenje broja ljudi na Zemlji. Ovi su utkali svoje ideje u brojne ideologije, od zelenog fundamentalizma do transhumanizma. U ideologiji abortizma otvoreno izražavaju svoje protuživotne stavove.

Nerođena djeca nemaju nikakva prava

Prva zapovijed u Bibliji je ta da se ljudi trebaju ploditi i množiti i zemlju napuniti. Zagovornici kontrole broja stanovništva umislili su da su malo „bogovi“ koji će određivati tko ima pravo na život, a tko ne.

Na današnjem Zapadu čini se tako da i životinje imaju veća prava od nerođene djece. Zagovornici ubijanja nerođene djece tako govore kako fetus nije osoba. Čak i da prihvatimo tu neistinu (fetus je nerazvijeno, ali ljudsko biće), znači li to da fetus nema nikakva prava? Životinje nisu osobe, pa svejedno imaju svoja prava. Ako bi netko mučio ili ubio psa ili mačku k dobio bi opravdano visoku kaznu iako ovi nisu ljudska bića.

No ubiti fetus za progresivoide – koji su obično i veliki borci za prava životinja – je opravdano, zar ne?

U odnosu prema nerođenoj djeci skriva se sva dijaboličnost današnjeg trenutka samoukidajuće zapadne civilizacije.

Sviđa ti se ovaj članak? Podijeli ga.

Moglo bi te zanimati...