Već više od desetak godina, kako u Europi dolazi do jačanja desno-konzervativnih i suverenističkih opcija, politički i medijski tzv. mainstream širi strah od „populističkih“ i „ksenofobnih“ stranaka. Pomaknut gotovo potpuno u lijevo, taj mainstream sve ideje koje ne korespondiraju sa službenim „dogama“ nastoji etiketirati i otkazati. Na udaru bruxelleskog mainstreama posebno su Mađarska i Poljska, iako posljednjih godina desne opcije ulaze u vlast i u još nekoliko europskih država.
Posljednjih mjeseci širi se strah od jačanja AfD-a u Njemačkoj i Voxa u Španjolskoj. Na nedavnim lokalnim izborima u Španjolskoj Vox je dosta odskočio u odnosu na prošle izbore, a prema trenutnim anketama AfD je u potpori izjednačen s vladajućim SPD-om. Rast popularnosti desnih stranaka znači i pad povjerenja u mainstream konzervativne i demokršćanske opcije. U sve manje država EU-a na vlasti su stranke koje pripadaju tzv. Pučkoj stranci u Europskom parlamentu.
Pitanje migracija
Teme na kojima se lome koplja su brojne, a među njima svakako valja izdvojiti odnos prema migracijama. Stopa useljavanja afroazijskog stanovništva u mnoge zemlje EU-a tolika je da bi već do 2050. u zemljama kao što je Austrija ili Švedska stranci mogli postati većina. U mnogim gradovima, od Berlina i Milana do Pariza ime Muhamed najčešće je među rođenom djecom. Brojni dijelovi Europe prešarani su no-go zonama, tj. šerijatskim getima. Europski identitet nestaje pred našim očima sve većom brzinom.
Ovim je putem, putem zamjene stanovništva, krenula i Hrvatska. Hrvatska je danas jedna od najgorih zemlja prema iseljavanju, a prva u EU prema useljavanju. U ovoj godini broj stranih radnika u Hrvatskoj mogao bi doseći možda i 200.000 tisuća. Jasno je što takvi trendovi znače u perspektivi. Na žalost, desno-konzervativne opcije u Hrvatskoj slabo su angažirane oko ove teme koja se neposredno tiče hrvatskoga identiteta i budućnosti.
Konzervativni odgovor
Osim odnosa prema migracijama važno je pitanje i ono što skupno možemo nazvati genderističkom ideologijom. Promicanje suludih teza kao što je ona da spol i rod nisu isti postalo je „novo normalno“ u političkom i medijskom manstreamu. Prema doktrini kuhanja žabe sve luđe ideje dobivaju javnu potporu, pa i od tzv. demokršćanskih stranaka.
Iako se u jednom trenutku činilo da su, nakon šezdesetosdmaškog thermidora, lijeve ideje potpuno prevladale, posljednjih godina jasno je vidljivo da se rađa sve snažniji konzervativni odgovor odnosno kontrakulturalno djelovanje. Nije došlo do „kraja povijesti“, kako su to neki zamišljali, a ideološke bitke i kulturni ratovi ponovno obilježavaju europski politički krajobraz.
Kao svojevrsno središte europske konzervativne misli nameće se Budimpešta gdje je ove godine po drugi put održana Konferencija konzervativne političke akcije. „Konzervativna politička akcijska konferencija” vodeća je organizacija američke organizacije American Conservative Union (ACU) i svake godine okuplja političare i druge vodeće osobe iz konzervativnog miljea. CPAC je postao najvažniji događaj umrežavanja konzervativaca i odašiljanja važnih političkih poruka.
Ključno hrvatsko pitanje
Hrvatska kao i svaka europska zemlja ima svoje specifičnosti i svoje posebne interese. Ne postoje dvije zemlje sa sukladnim interesima. No svim je konzervativnim snagama u Europi zajednički interes očuvanje identiteta njihovih zemalja i obnova kršćanskih vrijednosti. Kao što globalisti djeluju na globalnoj razini tako i konzervativne opcije jedino međusobnom suradnjom mogu realizirati svoje ciljeve.
Desno-konzervativne opcije u Hrvatskoj trebaju se okaniti političkog autizma i početi baviti krucijalnim temama. Nitko ne spori da su i teme koje su do sada obilježavale narativ desnih stranaka važne, no one nisu jedine.
Demografsko i migracijsko pitanje trenutno je ključno pitanje hrvatske budućnosti, sigurnosti i identiteta o kojemu treba svakodnevno vikati u svim mogućim prilikama. Ako se sadašnji trendovi ne zaustave već za koju godinu bit će prekasno.