Nije bilo teško previdjeti da će nakon završetka korona-eksperimenta agenda klimatskog fundamentalizma preuzeti primat.

Postoji niz ingenioznih rješenja kojima klimatski fundamentalisti žele spasiti okoliš i klimu. Jedno od njih je to da svi već sutra prestanemo jesti meso, jaja i žitarice jer je – kažu oni – njihova proizvodnja skopčana s prevelikom emisijom štetnih plinova. Umjesto mesa jest ćemo kukce i žohare. A sutra ćemo možda prakticirati i kanibalizam.

Nizozemski i kanadski političari ove su ideje već krenuli provoditi u praksi što je prošloga ljeta dovelo i do masovnih prosvjeda, posebno nizozemskih poljoprivrednika.

Danas je objavljena vijest o tome da Irska razmišlja o usmrćivanju oko 200.000 goveda u iduće tri godine kako bi ostvarila klimatske ciljeve i ublažila globalno zatopljenje.

Cilj je smanjiti broj ljudi na Zemlji

Slijepo slijeđenje klimatskih agendi, koje sputava ekonomski razvoj, može dovesti jedino do pada proizvodnje, rasta životnih troškova, nezaposlenosti, gladi i siromaštva. No to pretjerano ne brine klimatske fundamentaliste. Oni danas etiketiraju kritičare zelenog fundamentalizma kao „osporavatelje klimatskih promjena“, no već se javljaju ideje o tome da će se oni koji dovode u sumnju globalno zatopljenje (ranije su isti aktivisti zastupali ideju globalnog zahlađenja!) optužiti za velezločin protv čovječanstva i prirode.

Javljaju se i ideje o tome da se uvedu ugljične pristojbe i naknade po djetetu i da se osigura ugljični kredit za sterilizaciju. U ekocentričnoj viziji svijeta čovjek je nametnik, parazit koji uništava klimu i okoliš, a svako je novo dijete novi izvor tona i tona ugljičnog dioksida.

Većina političara uključena je u ovu agendu. To je jednostavno ideologija koja se mora slijediti ako se želi egzistirati na političkoj sceni. Samo je Vaclav Klaus 2007. kritički rekao: „Globalno zatopljenje lažni je mit i svaka ozbiljna osoba i znanstvenik to znaju. (…) Drugi visoki državnici ne iznose sumnje u tvrdnje o globalnom zatopljenju iz straha da ne će biti politički korektni. Borba za očuvanje okoliša metafizička je ideologija koja nema nikakve veze s prirodnim zakonitostima i klimom. Ona nema veze ni s društvenim znanostima. To je postala pomodna pojava i to me plaši“.

Ova bi pomodna pojava mogla dovesti do osiromašenja milijarda ljudi. Je li to i stvarni cilj? Le Monde se pred koju godinu zapitao trebamo li smanjiti broj ljudi na Zemlji kako bismo spasili planet. Time je sve rečeno. Neomaltuzijanska teorija, koja se pokazala potpuno neznanstvenom, i danas inspirira mnoge i mnoge aktiviste koji žele sebe uzdignuti na razinu bogova.

Nova religija?

Klimatske politike sve više poprimaju oblik kulta ili sekularne religije. Bilo kakvo racionalno preispitivanje ove agende više nije moguće. Da je jasno bi se istaknulo da povećanje ispuštanja ugljičnog dioksida izazvano od čovjeka ima vrlo mali utjecaj na klimu. Treba biti nevjerojatno ohol pa pomisliti da će čovjek „spasiti klimu“. I to kako? Usmrćivanjem stoke.

Michael Chrichton još je pred dvadesetak godina odlično primijetio: „Danas je jedna od najmoćnijih religija u zapadnom svijetu ekologija. Ekologija izgleda da je religija koju izabiru urbani ateisti. Zašto kažem da je religija? Samo pogledajte vjerovanja. Ako pogledate pažljivo, vidjet ćete da je ekologija stvarno u dvadeset i prvom stoljeću jedno savršeno reorganiziranje tradicionalnih židovsko-kršćanskih vjerovanja i mitova. Tu je jedan početni Eden, jedan raj, jedno stanje milosti i jedinstva s prirodom, tu je pad iz milosti u stanje zagađenja kao rezultat jedenja sa stabla spoznaje, i kao rezultat naših čina tu je sudnji dan koji dolazi za sve nas. Mi smo svi energetski grješnici, osuđeni na smrt, osim ako tražimo spasenje koje se sada zove održivost. Održivost je spasenje u crkvi ekologije. Kao što je organska hrana njena pričest, to su hostije bez pesticida koje pravi ljudi s pravim vjerovanjima uzimaju“.

Eugenika je nakon Drugoga svjetskog rata proskribirana, no nastavila je egzistirati u okviru genetike, sociobiologije, transhumanizma, ali i zelenog fundamentalizma. Ovaj želi do kraja dekonstruirati biblijsku sliku svijeta i čovjeka. Riječ je o vrlo opasnoj protuljudskoj ideologiji koja nema veze sa stvarnom brigom za okoliš koja bi nam svima trebala biti u interesu.