Ludilo koje posljednjih desetljeća zahvaća zapadni svijet, a koje se manifestira u promicanju suludih ideologija iz arsenala kulture smrti, širi se sve većom brzinom. Međutim, svaka akcija izaziva reakciju.

Jack Gleason nedavno je u American Thinkeru objavio vrlo zanimljiv članak pod naslovom „Tiha pobuna protiv ludila u Americi jača“.

U samom uvodu autor daje kirurški preciznu analizu stanja u današnjoj Americi. Prema Gleasonu u SAD-u danas imamo:

• strojeve za brojenje glasačkih listića koji ne mogu brojiti glasačke listiće
• sudce koji odbijaju suditi
• antiameričke američke predsjednike
• tužitelje koji ne podižu optužnice
• mirne prosvjede označene kao domaći terorizam i domaće teroriste označene kao mirne prosvjednike
• zastupnike koji ne zastupaju
• korporacije koje ne traže profit
• banke koje ne štite novac svojih štediša
• novinare koji ne prenose vijesti
• „ekološke” energetske politike koje rasipaju energiju i štete okolišu
• znanstvenike koji se ne koriste znanstvenom metodom
• učitelje koji ne predaju, zagovaraju grafičke knjige o seksu za djecu premladu da bi razumjela seks
• psihologe i liječnike koji potiču disforično ludilo kod ranjive djece – dok roditelje drže u neznanju
• muškarce koji igraju ženske športove i napadaju djevojke u njihovim svlačionicama
• liječnike koji ne liječe, promiču cjepiva koja ubijaju
• skupine koje traže odštetu od ljudi čiji su predci maltretirali njihove pretke
• slobodu govora koja nije slobodna.

Velik dio suludoga rata protiv srednje klase i malih poduzeća – zapaža autor – opravdava se „pokretom za zaštitu okoliša”. „Svi Amerikanci žele čist zrak i vodu. Ali ljevica je preuzela ovaj plemeniti cilj i izopačila ga u ništa više od slabo prikrivenoga opravdanja za kraj američkoga prosperiteta. Dovode ‘znanstvenike’ koji krivotvore rezultate studija kako bi opravdali svoje postupke – a svi oni ograničavaju slobodu i rast – dok zapravo nanose golemu štetu okolišu koji tvrde da poštuju. Plaču u panici zbog ‘globalnoga zatopljenja’ i zagađenja, ali njihova politika ne čini ništa da ohladi Zemlju ili smanji zagađenje. Umjesto toga, vidimo dogovore i sporazume koji prenose novac iz bogatih zemalja i kodificiraju goleme razine zagađenja u siromašnijim zemljama. (…) Što je najgore, naš medicinski sustav svjetske klase bio je izokrenut da proglasi hitnu zdravstvenu situaciju, tjerajući nas u samice i uskraćujući našoj djeci obrazovanje. Dali su nam ‘cjepivo’ kao lijek koji je učinio više štete nego koristi. Koristili su se očito manipuliranim podatcima kako bi potaknuli paniku oko bolesti, a zatim zanijekali nuspojave cjepiva. Kad progovorimo protiv toga ludila, uhićuju nas i zatvaraju bez temeljnih građanskih prava ili nas nazivaju ‘domaćim teroristima’ na sastancima lokalnih školskih odbora. A kada idemo na glasovanje promijeniti naše predstavnike, naši se glasovi pogrješno broje, a naše novo republikansko ‘vodstvo’ iznenada radi kompromis s ljevicom, dok tvrdi da čini ‘ono što je najbolje za Ameriku’“.

Međutim, unatoč svemu krenula je i tiha pobuna.

Gleason navodi sljedeće pojave koje govore o toj pobuni:

„Bojkotiramo medijske kuće koje su izdale naše povjerenje.

Koristimo se konzervativnim istraživačkim stranicama kako bismo odabrali gdje ćemo potrošiti novac, čitamo etikete kako bismo izbjegli proizvode proizvedene u Kini i kupujemo od lokalnih tvrtki i uzgajivača.

Svoju štednju selimo u manje, regionalne banke.

Gdje god vidimo wokeizirane korporacije koje promiču drag showove, transrodno ludilo i sotonizam, tiho ih bojkotiramo, što Target, Anheuser Busch i LA Dodgerse stoji gubitka milijardi dolara u prodaji i vrijednosti dionica.

Kad je bilo moguće, napustili smo tvrtke kako bismo izbjegli cijepljenja i povukli svoju djecu iz osnovnih škola kako bismo ih podučavali kod kuće. Sada napuštamo crkve koje promiču LGBT politiku.

Više ne prihvaćamo tvrdnje ‘vodstva’ Republikanske stranke da se ‘bore za Ameriku’ kada dopuštaju da se suludo trošenje i korupcija nastavljaju nesmanjenom brzinom.

Nastavljamo raditi na lokalnoj razini kako bismo prosvjedovali protiv ludila u gradskim vijećima i školskim sustavima. Odbacili smo društvene medije u korist pravih društvenih medija – zapravo razgovora sa svojom obitelji, prijateljima i susjedima i dijeljenja određenih knjiga, članaka i videa koji privlače sve veću pozornost“.

Cijeli članak može se pročitati na poveznici.

Tko zna, možda određeni načini pobune postanu model i inspiracija i za hrvatske konzervativce?