XVIII. razmatranje. O broju grijeha
- „Sinko, sagriješio si; ne povraćaj se više na nje, nego za prošaste moli da ti se oproste.“ (Crk.21,1)
Evo, kako te opominje tvoj Gospodin, kršćanine moj, jer hoće da se spasiš: sinko, ne vrijeđaj me više nego od sad unaprijed samo traži oproštenje za prošle svoje grijehe.
Brate moj, koliko si više vrijeđao Boga, toliko se imaš strašiti i čuvati, da ga više ne vrijeđaš, jer još sam s jednim grijehom mogao bi doći pred božanski sud i biti osuđen. Ne kažem da ćeš se uistinu odmah izgubiti, čim drugi grijeh učiniš, jer to ne znam; nego bi se to lako moglo dogoditi. Zato kad budeš napastovan, reci: „A tko zna hoće li mi Bog više oprostiti, te se ne izgubim?! Za ljubav reci mi: kad bi i najmanje sumnjao, da u kakvu jelu ima otrova, bi li ga jeo? Bi li išao onim putem, na kojem misliš da te čekaju neprijatelji s namjerom da ti život oduzmu, a mogao bi drugim sigurnijim pobjeći? I tako kakvu sigurnost možeš imati, koliko li možeš i pomisliti kad se povratiš na grijehe, da ćeš se moći srdačno vraćati na prijašnje bljuvotine? Ili griješeći, da ti Bog neće poslati smrt u onaj isti čas kad staneš griješiti ili poslije grijeha, da te neće odbaciti?
Ah, Bože! Kad kupuješ kakvu kuću, svom pomnjom gledaš da za nju ne daš više nego vrijedi i da ne prospeš novac uzalud. Ako misliš uzeti kakav lijek, najprije se osvjedočiš da ti ne bi škodio. Kad prelaziš preko kakva potoka pomnjivo paziš da u nj ne padneš. A radi jedne nevoljne, smrdljive i uprav živinske naslade hoćeš da staviš na pogibelj svoj vječni spas, veleći: Nadam se da ću se ispovjediti?
No pitam te ja: kad ćeš se ispovjediti? U prvu nedjelju. A tko ti jamči da ćeš do nedjelje živjeti? Sutra. A tko ti obećava ono sutra? Veli sv. Augustin, kako možeš odlučiti da ćeš se sutra ispovjediti, kad ne znaš hoćeš li i jedan sat još živjeti? Bog je obećao, slijedi isti svetac, oprostiti onom, koji se skrušeno pokaje, ali ono sutra nije nikom obećao, a pogotovo onima koji ga vrijeđaju. Ako sad griješiš, možda će ti Bog dati vremena da se popraviš i pokoru učiniš, a možda i neće, i ako ti ga ne da, što će onda zauvijek s tobom biti? Međutim, ti radi jedne nevoljne naslade upropaštavaš dušu i stavljaš ju na pogibelj, da zauvijek ostane izgubljena. Bi li ti stavio na pogibelj svojih tisuću dukata radi ove nevoljne i smrdljive naslade? Još: bi li za onu časovitu i kratku nasladu pustio sve što imaš, novac, kuće, imanje, slobodu i sami svoj život? Ne bi, onda kako bi za onaj grijeh dao dušu Raj i svog Boga? Reci mi je li istina ono što nas vjera uči, da postoji Raj, Pakao i vječnost? Vjeruješ li, ako te smrt pokosi u smrtnom grijehu, da ćeš se zauvijek izgubiti? Zar to nije velika ludorija i drzovitost sam sebe osuđivati na vječne muke, govoreći: „Nadam se da ću se kasnije popraviti?“ Bi li se našao takav luđak, koji bi otrov popio govoreći: Može biti da ću se lijekovima izliječiti; a ti hoćeš, da se osudiš na vječnu smrt, govoreći i sam sebe zavaravajući: Moglo bi se dogoditi, da ću se izbaviti iz propasti? O ludosti, koja si odnijela i nosiš tolike duše u Pakao! Gospodin Bog prijeti. „Griješio si drzovito uzdajući se u božansko milosrđe, iznenada će te stići kazna, a nećeš znati odakle dolazi“ (Iz. 14,10)
Molitva: Evo, gospodine, jednog od onih luđaka koji je toliko puta izgubio dušu i svoju milost, uzdajući se da će ih opet pribaviti. Ah! Da si mi smrt poslao u onaj čas, one noći kad sam bio u grijehu, što bi od mene bilo? Zahvaljujem tvom milosrđu, što me je čekalo, te što mi sad pokazuje moje ludorije. Već vidim gdje hoćeš da se spasim i ja ću se spasiti. Kajem se, o neizmjerna dobroto, što sam ti toliko puta leđa okrenuo i svim te srcem ljubim. Ufam se u zasluge tvoje pregorke muke, o Isuse moj, da neću više ludovati; oprosti mi brzo i primi me u svoju milost, a ja te više nikada neću ostaviti. Ah, ufam se, o moj slatki Otkupitelju, da nikad više neću biti bez tvoje milosti i ljubavi. Udijeli mi svetu ustrajnost i daj daju uvijek budem molio, osobito kad budem napastovan zazivajući u pomoć tvoje sveto Ime i tvoje svete Majke, govoreći: Isuse moj, pomozi mi. Da, Kraljice moja, utičući se k tebi, neprijatelji me neće nikad moći svladati. I ako napast ustraje isprosi mi da te neprestano i ja zazivam u pomoć.
Vigilare.info svake nedjelje (i Crkvenim blagdanima) donosi jedno razmatranje crkvenog naučitelja svetoga Alfonza Liguorija koji je u 18. stoljeću napisao knjigu pod naslovom „Priprava za smrt, razmatranja o vječnim istinama“. Tekstove uzimamo iz prijevoda fra Ambra Miletića iz 1906. godine, koji je 2007. godine izdao nakladnik „Sav Tvoj“, a Vigilare.info je napravio minimalnu redakciju.