Srijeda, 17. travnja 2024.

Wojciech Polak: Ekolozi čovjeka tretiraju kao agresora, a cilj je uništenje srednje klase

Na portalu PCh24.pl objavljen je vrlo zanimljiv razgovor o tzv. religiji ekologizma. Intervjuiran je prof. Wojciech Polak, rimokatolički svećenik i autor eseja „Ekologizam kao zamjena za religiju“, koji je objavljen u knjizi „Tyrania Postępu“ (Biały Kruk 2023). Prenosimo najzanimljivije dijelove razgovora.

(…)

Naravno da ekologija postoji. Nisu sve aktivnosti koje se opravdavaju potrebom zaštite okoliša ekstremne, imaginarne ili antihumane. I u Poljskoj i u Europi i u svijetu poduzimaju se mnoge ispravne i mudre radnje, poput sortiranja smeća, izgradnje postrojenja za pročišćavanje otpadnih voda, postavljanja filtara na dimnjake, stvaranja nacionalnih i krajobraznih parkova itd. Određeni broj radnji je najrazumniji i ne izaziva nikakve sumnje ili prigovore.

Normalnom čovjeku je očito da je takvo što jednostavno potrebno i da se u to isplati ulagati, jer mudra zaštita okoliša je i zaštita čovjeka. Ljudi žele čistu vodu i čist zrak, lijep krajolik koji vidite s prozora, šumu u koju možete lako ući i uživati ​​u njenim čarima itd.To su očite stvari.

(…)

Postoji značajna razlika između riječi ekologija i ekologizam.

Ekologizam je ekstremni pristup ekologiji, koji pretpostavlja da sve treba podrediti zaštiti planeta Zemlje, da je ona svojevrsno božanstvo koje moramo čuvati i da je čovjek svojevrsni agresor u odnosu na ovaj planet. Osim toga, prema vjeri ekologa, čovjek je nešto jednako biljkama ili životinjama, pa se prema njemu tako treba i odnositi. Ako je, primjerice, ljudska populacija prevelika, jednostavno se mora ograničiti drastičnim metodama…

Sjećam se što se dogodilo prije nekoliko godina, kada su u Poljskoj održani prosvjedi protiv planiranog lova na divlje svinje, koji je ugrozio zdravlje i živote mnogih ljudi. Orilo se o „pokolju“, pa i novom „holokaustu“…

To sam htio reći.

Primjer koji ste naveli nam pokazuje da se, prema nekim ekolozima, ljudska populacija može, polako, a ponekad i treba smanjivati, a što se tiče životinjske populacije, koja može predstavljati opasnost za život i zdravlje ljudi, onda se ekolozi bune. Općenito, pak, čovjeka većina predstavnika ekološkog pokreta tretira kao agresora, što je protivno nauku Katoličke Crkve. U Svetom pismu imamo jasnu zapovijed Gospodina Boga: „Podložite zemlju“ (Post 1,28). Naravno, čovjek to mora činiti razborito, jer svako ljudsko djelovanje mora biti razborito.

(…)

U svom eseju objavljenom u knjizi „Tiranija napretka“, ističem da ekološki pristup o kojem govorimo ima neke značajke religije.

No, postoji i drugi aspekt stvari, a to je ideologija ekologije. Ideologija ekologije je u mnogim točkama i aspektima slična marksizmu. Marksizam je obećavao svijetlu budućnost. Komunizam je trebao riješiti sve probleme čovječanstva i svijeta. Rečeno je da je put do komunizma dug, da postoji socijalizam, da postoje prijelazna razdoblja, ali nakon što ga prebrodimo, čeka nas divna i svijetla budućnost. Ekolozi također tvrde da imamo problema s našim planetom, da je došlo do globalnog zatopljenja za koje je kriv čovjek. Ovo je potpuno neznanstven pristup. Znamo da je u povijesti našeg planeta bilo razdoblja zahlađenja i zagrijavanja klime. Međutim, zapravo ne znamo zašto se to dogodilo. Postoje mnoge indikacije da je zagrijavanje koje se trenutno odvija jednostavno posljedica prirodnih ciklusa, a ne zbog emisije ugljičnog dioksida koji ljudi ispuštaju u atmosferu. U svakom slučaju, ideolozi ekologa kažu da će nam, ako napravimo određene restrikcije, one uskoro donijeti – te restrikcije – neku vrstu spasa, da ćemo živjeti ograničeno, ali sigurno. I tu počinje problem…

(…)

Program „Fit for 55“ koji promiče Bruxelles, a koji pretpostavlja da ograničavanje i oporezivanje svih vrsta ljudskih aktivnosti do 2055. godine kako bi se Europa postigla „nultu emisiju“, može dovesti do potpunog ekonomskog kolapsa Europe. Kina, koja emitira više CO2, ne mari za takva ograničenja i radi što hoće. Slična je situacija i u svjetskim tigrovima, zemljama u brzom razvoju poput Indije, Argentine, Malezije itd. – također ne poduzimaju ništa glede ekoloških ograničenja. Čak i Sjedinjene Države malo rade na tome, unatoč propagandi o uvođenju ograničenja emisije CO2.

(…)

Čini se da je Bruxelles izračunao da je ovu srednju klasu nemoguće održati na sadašnjoj razini, pa su ovi birokrati zaključili da će, budući da sami sebi isplaćuju gigantske plaće i vladaju, biti u onih 1% manjine koja će kroz upravljanje imati razne privilegije. Moći će voziti automobile, živjeti u velikim kućama, jesti meso, upravljati avionima, a 99 posto društva kroz ekološke poreze svesti u stanje siromaštva, pauperizacije i snažnog smanjenja potrošnje. Ako ne može izbrisati srednju klasu, morate stvoriti siromašnu klasu.

Sviđa ti se ovaj članak? Podijeli ga.

Moglo bi te zanimati...