Utorak, 23. travnja 2024.

Migracije: Plodovi otrovne voćke obilno dozrijevaju

Razumnim ljudima jasno je da migracije nisu samo humanitarno pitanje (to može biti tek kod izbjeglica u ratom zahvaćenim područjima), niti samo ekonomsko pitanje (radne migracije), nego su već odavno ušle u sferu sekuritiziranih fenomena. Migracije predstavljaju prvorazredno pitanje međunarodne sigurnosti.

Američki vanjskopolitički autor Robert Kaplan u kontroverznom članku „The Coming Anarchy“ još je 1994. upozorio da će masovne migracije kao dio nadolazeće anarhije izazvati tenzije diljem svijeta.

Kad je Europa u pitanju, često se zanemarivalo iz kojih zemalja migranti dolaze. Značajan postotak stanovništva tih zemalja podupire uvođenje šerijatskog prava, podjarmljivanje žena, smrtnu kaznu za one koji napuste islam, sudske osude onih koji uvrijede proroka Muhameda, ubojstva vlastite djece zbog povrede „obiteljske časti”, akcije bombaša samoubojica, mržnju prema Židovima, fatvu protiv Salmana Rushdieja itd.

Gotovo polovica nizozemskih muslimana, prema istraživanju, tako je podupirala napad na SAD od 11. rujna 2011. I nakon napada Hamasa na Gazu imamo sličan primjer. Propalestinska organizacija Samidoun u berlinskoj četvrti Neukoelln organizirala je slavlje nakon upada terorista Hamasa na područje Izraela. Tom prilikom su u ovoj četvrti, u kojoj živi velik broj pripadnika arapske zajednice, napadnuti i novinari.

Prema ispitivanju koje je provela agencija PEW, u većini od sedam muslimanskih zemalja koje su bile uključene u veliko istraživanje, više od polovice anketiranih podupiralo je kazne kamenovanja za preljub, odsijecanja ruku za krađu i smrtnu kaznu za napuštanje islama. Genitalno sakaćenje poprimilo je zabrinjavajuće razmjer među europskim migrantima, posebno došlima iz Somalije i Sudana.

Stopa kriminala znatno je veća među useljenicima iz bliskoistočnih i afričkih zemalja nego među lokalnim stanovništvom u Eropi, posebno kad je riječ o seksualnim deliktima poput silovanja. Svojedobno, 2016. godine, šutjelo se o masovnom seksualnom zlostavljanju žena u Njemačkoj na Silvestrovo ili ga se minimiziralo jer je, kako je rečeno, postojao strah da bi istinito izvještavanje moglo pojačati „iracionalne predrasude prema migrantima“. U Velikoj Britaniji postoje sudske presude protiv pripadnika pakistanskih bandi koje su silovale više od 1200 djevojčica. Čak i liberalni „Deutsche Welle“ pisao je o „kulturi silovanja“ u Pakistanu i sjevernoj Indiji.

Od ljudskih prava do šerijata

Migracije se često opravdavaju potrebnom radne snage. No kao što u knjizi „Čudna smrt Europe“ piše Douglas Murray, istraživanje Londonskoga sveučilišnog kolegija pokazalo je da su useljenici izvan europskoga gospodarskog prostora iz uslužnog sektora Velike Britanije izvukli 95 milijardi više nego što su uplatili poreza, od 1995. do 2011. Zapravo, riječ je o 114-159 milijardi funta.

Od visoko razvijenih zemalja koje imaju demografskih problema, zanimljiv je primjer Japana. Usprkos tomu što je veće gospodarstvo od bilo kojeg u Europi, Japan je politiku masovne imigracije izbjegao donošenjem odluka koje je zaustavljaju, odvraćanjem ljudi od toga da ostanu u zemlji i otežavanjem dobivanja državljanstva ako niste Japanac. Ta zemlja pokazuje da je i u našemu hiperpovezanom dobu moguće da moderna ekonomija izbjegne masovnu imigraciju u dokaže kako taj proces nije „neizbježan“.

Politički korektni ljevičarski i liberalni mediji vole pisati o toleranciji, otvorenosti i multikulturalizmu, no predgrađa mnogih europskih gradova ne daju ni približno takvu sliku. Visoka stopa kriminala i relativno česti fizički napadi migranata na domicilno stanovništvo surova su realnost mnogih europskih. Migranti najprije zahtijevaju ljudska prava i surađuju u tome s woke aktivistima, no dok postanu većina ljudskih prava više nema, nego se nameće šerijat.

U Londonu već danas postoje dijelovi gdje „mulikulturalizma“ ne može biti jer domicilnog stanovništva tamo više nema. O mnogim dijelovima Švedske i Velike Britanije kao i o sve većem broju terorističkih napada da ne govorimo. Rasturena sigurnost dugoročno će i ekonomiju dovesti u pitanje.

Dugo vremena strah da ne budete proglašeni islamofobom i rasistom onemogućivao je bilo kakvu raspravu. Rasprava je bila moguća samo unutar zadanih parametara „pomišljivog mišljenja“. Sada plodovi otrovne voćke, na koju je davne 1968. upozorio Enoch Powell, dolaze na naplatu. Za neke je dijelove Europe možda i prekasno, no čini se da ni Hrvatska nije mnogo naučila iz njihovih primjera.

Sviđa ti se ovaj članak? Podijeli ga.

Moglo bi te zanimati...