Ustavni sud, kako doznaju mediji od povjerenja, donio je odluku o ukidanju mjere roditelj odgojitelj. Ukidanje mjere, kaže sud, nije protuustavno.
Zastupnici protuživotnih politika u gradskoj vlasti ne kriju zadovoljstvo. S druge strane, pet tisuća roditelja koji brinu o dvadeset tisuća djece direktno su pogođeni ovom odlukom.
Odluka Grada Zagreba da ukine pronatalitetnu mjeru roditelj-odgojitelj jasna je poruka o vrijednosnim politikama koje ova vlast vodi. To su protuživotne politike. No ništa neočekivano od zelenih fundamentalista koji nemaju djecu i kojima je svako novo dijete nova tona ugljičnog dioksida. Njima je od pronatalitetnih politika bliža problematika rodnog neutralnih semafora i „osoba koje menstruiraju“.
Tomaševića družina nije riješila niti jedan komunalni problem, ali u situaciji demografske devastacije ova ekipa zelenih fundamentalista, koja se vodi neomaltuzijanskim kultom, ukida mjeru roditelj odgojitelj s jedne strane, a s druge nameće bolesne genderističke ideologije. Takva se politika ne može i ne smije voditi. Ozbiljna država treba ulagati značajan dio BDP-a u demografiju, tj. u svoju budućnost.
Iz Hrvatske je posljednjih godina otišlo pola milijuna ljudi. I pritom nema naznaka da će se iseljavanje zaustaviti. Ako se tome doda prirodni pad stanovništva slika hrvatske demografije je katastrofalna.
Sigurnosni problem
Ljudi predstavljaju najvažniji kapital jedne države. Bez mladoga radno aktivnog stanovništva Hrvatska ne će moći puniti prvi mirovinski stup međugeneracijske solidarnosti, osim dakako ako se u Hrvatsku ne namjerava doseliti stotine tisuća stranih radnika.
Negativan prirodni prirast praćen iseljavanjem stanovništva rezultira depopulacijom čitavih krajeva Hrvatske, posebno ruralnih krajeva, otoka i zaleđa.
Kad se tome doda da je gotovo 1/3 stanovništva koncentrirana u Zagrebu, demografska slika Hrvatske dovodi u pitanje nacionalnu sigurnost, posebno u kontekstu mogućih novih migracijskih udara. S ovakvim prirodnim prirastom Hrvatska će teško u budućnosti moći kontrolirati sadašnji teritorij Republike Hrvatske.
Ni druge države EU-a ne stoje bajno kad je demografija u pitanju. Postoje, međutim, primjeri država koje se barem trude voditi pronatalitetnu politiku. U susjednoj Mađarskoj, primjerice, ženama mlađim od 40 godina nakon trećeg djeteta otpisuje se zajam od 36,000 eura. Žene sa četvero i više djece ne plaćaju porez na dohodak do kraja života. Osim toga, brojne obitelji imaju subvencije prilikom kupnje automobila sa sedam sjedala. Mađarska ukupno troši oko pet posto BDP-a na obitelji. Rezultati? U posljednjih deset godina u Mađarskoj se broj brakova udvostručio, a broj pobačaja pao je za 41 posto.
Možemose ne zanimaju politike koje stvaraju poticajno okruženje za rađanje nove djece. Njihova je politika s jedne strane takva da podupire protuživotne agende, a s druge strane žele uvesti što veći broj stranaca, koji dolaze iz druge civilizacije, u Hrvatsku i tako izmijeniti njezin identitet.
Samo zaglupljeno biračko tijelo moglo bi ovoj opskurnoj družini dati povjerenje za još jedan mandat.