Čestitke papi Lavu XIV. uputili su svjetski vođe iz katoličkih i nekatoličkih zemalja povodom njegova uspona na prijestolje svetog Petra. Čak je i ruski predsjednik Vladimir Putin poslao svoje „srdačne čestitke“, rekavši: „Uvjeren sam da će konstruktivan dijalog i suradnja između Rusije i Vatikana nastaviti cvjetati, utemeljeni na zajedničkim kršćanskim vrijednostima koje nas ujedinjuju.“
Međutim, jedan od onih koji nije uputio najbolje želje novom papi bio je kineski vođa Xi Jinping. Zapravo, priznanje je uslijedilo tek neizravno – na konferenciji za novinare u petak – i to samo zato što je novinar pitao glasnogovornika kineskog Ministarstva vanjskih poslova, Lin Jiana, o novom papi. Jian je odgovorio:
„Nadamo se da će Vatikan pod vodstvom novog pape nastaviti dijalog s Kinom u konstruktivnom duhu, imati dubinsku komunikaciju o međunarodnim pitanjima od obostranog interesa, zajednički unapređivati kontinuirano poboljšanje odnosa Kine i Vatikana te doprinositi svjetskom miru, stabilnosti, razvoju i prosperitetu.“
Jian se pritom referirao na privremeni dvogodišnji sporazum sklopljen između Pekinga i Vatikana 2018. godine, koji je prošle godine ponovno obnovljen. Iako njegovi detalji nikada nisu javno objavljeni, poznato je da Komunistička partija Kine (KPK) ima ovlast imenovati biskupe, dok ih papa samo potvrđuje.
Tajni sporazum, koji je osmislio vatikanski državni tajnik kardinal Pietro Parolin, sklopljen je s nadom da će se „pomiriti… s punim zajedništvom svih kineskih katolika“ – osobito onih iz Kineskoga katoličkog patriotskog udruženja (Chinese Catholic Patriotic Association, KKPA), odnosno svećenstva i vjernika tzv. Državne crkve.
KKPA je osnovana 1957. godine od strane KPK i efektivno je uspostavila katoličku vladinu „crkvu“ neovisnu o Rimu. Već početkom 1958. Peking je nezakonito imenovao prve biskupe bez suglasnosti Svete Stolice. U lipnju iste godine, papa Pio XII. izdao je encikliku Ad Apostolorum Principis, u kojoj je osudio kinesku „paralelnu“ crkvu i odbio priznati bilo kakva biskupska posvećenja izvršena bez prethodnog papinskog odobrenja.
Od tada pa sve do danas, katolici koji su ostali vjerni Rimu djeluju u ilegali. Usprkos sporazumu, Vatikan ih više ne podupire. Mnogi svećenici, časne sestre i vjernici i dalje su zatvarani, mučeni, a u nekim slučajevima i pogubljeni zbog odbijanja pokoravanja institucionalnoj Crkvi pod nadzorom KPK.
Vatikan je tijekom pontifikata pape Franje često bio kritiziran zbog, kako aktivisti tvrde, prigušenog odgovora na kršenja ljudskih prava u Kini – uključujući internaciju ujgurskih muslimana i zatvaranje katoličkog prodemokratskog aktivista Jimmyja Laija u Hong Kongu. Ironski, jedan od rijetkih zapadnih čelnika koji je otvoreno progovorio u njegovu obranu bio je bivši američki predsjednik Donald Trump, koji je izjavio da će slučaj Jimmyja Laija uključiti kao „dio pregovora“ s Kinom o trgovini i tarifama.
Godine 2022., nevladina kršćanska organizacija ChinaAid, koja se bavi dokumentiranjem kršenja vjerske slobode u Kini, objavila je 63-stranično izvješće u kojem se navodi da se državni pritisak na kršćanske crkve i vjernike ne smanjuje, već intenzivira. Kineske vlasti sve više inzistiraju na tzv. sinizaciji – procesu prilagodbe religije kineskoj kulturi i komunističkoj ideologiji – dok se oni koji se tome opiru suočavaju s pojačanim progonima.
Mnogi katolici u Kini i dalje su progonjeni zbog odbijanja članstva u KKPA-u. U sklopu sinizacije, kineske vlasti otišle su i toliko daleko da su tiskale verzije Biblije prilagođene državnim školama, koje iskrivljuju evanđeoske narative. Primjerice, u siniziranoj verziji odlomka iz Evanđelja po Ivanu, Isus – umjesto da oprosti preljubnici – navodno je kamenovao govoreći: „I ja sam grješnik. Ali kad bi zakon mogli izvršavati samo ljudi bez mane, zakon bi bio mrtav.“
Kada je papa Franjo preminuo, Kinesko katoličko domoljubno udruženje – prema nalogu KPK – nije poslalo delegaciju na sprovod. Kratka poruka sućuti ubrzo je uklonjena s njihove službene stranice i zamijenjena sadržajem koji promiče lojalnost Komunističkoj partiji. Istovremeno, kineske vlasti potvrdile su svoju crkvenu autonomiju od Rima jednostrano imenovavši dva biskupa – uključujući jednoga u biskupiji u kojoj je već bio imenovan vatikanski biskup.
U svibnju prošle godine, kardinal Parolin otišao je toliko daleko da je – u prisutnosti biskupa Josepha Shen Bina iz Šangaja, čije je jednostrano imenovanje od strane KPK papa Franjo naknadno morao potvrditi – izjavio kako su zapadni katolički misionari u prošlim stoljećima činili „pogrješke“ u svom žaru da preobrate kineske vjernike.
Papa Lav XIV., poznat po promicanju katoličkog socijalnog nauka i zalaganju za prava radnika, sigurno će imati pune ruke posla kada je riječ o Kini. Za razliku od svojeg prethodnika, koji je često morao pojašnjavati ili povlačiti izjave dane medijima, novi papa tradicionalno ne komentira dnevna politička pitanja.
Godine 2000. papa Ivan Pavao II. poslao je snažan znak potpore kineskim „podzemnim“ katolicima – koji ostaju vjerni Rimu, a ne KKPA-u – kanoniziravši 87 kineskih vjernika i 33 europska misionara ubijena zbog katoličke vjere između 1648. i 1930. godine.
Molimo se za papu Lava XIV. – da mu Bog podari snagu ne samo za suočavanje s najosjetljivijom i najsloženijom situacijom kineskih katolika, već i s izazovima pred kojima se nalazi cijela Crkva.