Biskupska ređenja u Svećeničkom bratstvu sv. Pija X. (FSSPX) i odluka Svete Stolice o izricanju izopćenja izazvali su burnu reakciju talijanskog liturgičara profesora Andree Grilla.
Grillo već godinama predaje na Papinskom liturgijskom institutu Anselmianum, najuglednijoj rimskoj visokoškolskoj ustanovi za liturgiju. Smatra ga se jednim od glavnih intelektualnih autora motuproprija Traditionis custodes. Teško je procijeniti koliki je njegov stvarni utjecaj u Vatikanu, no u Italiji ga se smatra vrlo ozbiljnim autoritetom, premda zbog oštrih polemika i radikalnih stavova ima i brojne protivnike.
Široj javnosti postao je poznat nakon što je oštro kritizirao kanonizaciju Carla Acutisa. Tvrdio je da je Acutis gajio „nazadnu” pobožnost te da je imao loše učitelje. Iako nije dovodio u pitanje njegovu osobnu vjeru i zauzetost, smatrao je da je njegova kanonizacija korak unatrag u odnosu na smjer koji je zacrtao Drugi vatikanski sabor.
Tradicionalna misa kao „problem“ koji treba ukloniti
Grillo je sada objavio niz vlastitih tekstova, ali i članaka svojih istomišljenika, posvećenih FSSPX-u i općenito odnosu prema liturgijskoj tradiciji. Njihova je poruka nedvosmislena: tridentska misa predstavlja problem koji treba ukloniti. Mogla je imati svoje mjesto u prošlosti, ali danas, smatraju autori, više ne odgovara životu Crkve. Predstavlja zastarjelu teologiju za koju, prema njihovu mišljenju, više nema mjesta, dok je politika Vatikana koja je pružala ruku tradicionalistima doživjela neuspjeh i treba je u potpunosti napustiti.
Svi su tekstovi objavljeni na blogu „Come se non”, koji izlazi u sklopu izdavačke kuće Citadella Editrice. Grillo pritom ne polemizira samo s FSSPX-om, nego sa svima koji smatraju da je tradicionalna latinska liturgija dobra ili barem dopuštena.
Dvije različite teologije
Prema Grillu, pitanje biskupskih ređenja u FSSPX-u samo je površinski problem. U njegovoj je pozadini, tvrdi, posve drukčije shvaćanje jedinstva Crkve i Predaje.
Tradicionalistima čak predbacuje svojevrsnu herezu, koju opisuje kao „nepovjerenje prema razumu”. Po njegovu mišljenju, riječ je o suprotnosti racionalizmu. Dok racionalizam ruši Predaju prosuđujući je isključivo prema dokazima, tradicionalizam je, smatra Grillo, također ruši jer je tumači isključivo kroz prošlost i autoritet, zanemarujući svaku daljnju prosudbu.
Tvrdi kako je FSSPX katoličku vjeru zapravo „zamrznuo” u 1864. godini, odnosno u trenutku objave dokumenta Syllabus errorum. Smatra da Bratstvo nije sposobno izaći iz okvira „Crkve Pija IX.” te da odbacuje čak i određene rasprave koje su vodili ili poticali pape Pio X. i Pio XII.
Optužbe za drukčije poimanje vjere
Grillo i njegovi suradnici tvrde da FSSPX i drugi tradicionalisti ispovijedaju drukčije poimanje katoličke vjere od onoga koje zastupa Sveta Stolica.
Pravnik Luigi Mariano Guzzo sa Sveučilišta u Pisi, kojega Grillo često citira, smatra da sljedbenici Marcela Lefebvrea ne prihvaćaju jedno od temeljnih teoloških postignuća Drugoga vatikanskog sabora – tumačenje Evanđelja u svjetlu „znakova vremena”.
Po njegovu mišljenju, tradicionalna liturgija odražava piramidalnu, hijerarhijsku i klerikalnu sliku Crkve, u kojoj je svećenik jedini pravi posrednik božanske milosti. Nasuprot tome, reforma nakon Sabora liturgiju vraća cijelom Božjem narodu, u kojemu i svećenik ostaje dio zajednice krštenika.
Guzzo stoga postavlja pitanje može li Crkva i dalje tolerirati obred koji, prema njegovu mišljenju, izražava zastarjelu teološku stvarnost.
Samo jedan rimski obred?
Grillo smatra da se Drugi vatikanski sabor ne može prihvatiti samo formalno, nego i u njegovu jeziku i načinu izražavanja.
Ako je Sabor bio, kako tvrdi, prije svega „jezični događaj”, tada vjernost njegovoj tradiciji znači govoriti jezikom Sabora, a ne predsaborskim jezikom. Bez toga, smatra, nije moguće ostati u punom zajedništvu s papom.
Zbog toga odlučno odbacuje mogućnost trajnoga suživota dvaju oblika rimskog obreda – Vetus Ordo Missae i Novus Ordo Missae. Prema njegovu mišljenju, liturgija nije pitanje osobnog ukusa, nego nosi duboko teološko značenje. Budući da u Crkvi može postojati samo jedna teologija, paralelno postojanje dviju liturgijskih formi stvara i paralelne teologije, što smatra neprihvatljivim, pa čak i shizmatičnim.
Upravo zato drži da je papa Franjo dokumentom Traditionis custodes ozbiljno ograničio slavljenje tradicionalne mise, prepoznajući njezine teološke implikacije.
Kritika Benedikta XVI. i pitanje pape Lava XIV.
Grillo smatra da je politika pomirenja s tradicionalistima, koju su vodili sv. Ivan Pavao II., a osobito Benedikt XVI., doživjela potpuni neuspjeh. Posebno kritizira motuproprij Summorum Pontificum iz 2007., kojim je omogućeno šire slavljenje tradicionalne latinske mise.
Po njegovu mišljenju, Katolička crkva treba imati samo jedan oblik rimskog obreda – novi, koji odgovara teologiji razvijenoj nakon Drugoga vatikanskog sabora. Dopušta slavljenje Novus Ordo Missae na latinskom jeziku, ali ne i Vetus Ordo Missae.
Time se Andrea Grillo izravno suprotstavlja hermeneutici kontinuiteta koju je zagovarao Benedikt XVI., odnosno tumačenju prema kojem između Crkve prije i poslije Drugoga vatikanskog sabora postoji temeljni kontinuitet. Grillo, naprotiv, smatra da je riječ o dubokoj teološkoj promjeni koju mora odražavati i nova liturgija, dok stari oblik, prema njegovu mišljenju, treba biti uklonjen.
Kakav će stav zauzeti papa Lav XIV., tek ostaje vidjeti. Papa je ranije izjavio da FSSPX mora prihvatiti temeljna načela suvremene Crkve, odnosno Drugi vatikanski sabor. U drugoj je prigodi rekao kako bi tradicionalistima trebalo biti dovoljno slaviti Novus Ordo Missae na latinskom jeziku.
S druge strane, brojni kardinali i biskupi pozivaju Svetoga Oca da napusti pristup koji je papa Franjo zacrtao u Traditionis custodes te ponovno omogući širu slobodu slavljenja tradicionalne mise, kako je to učinio Benedikt XVI. u dokumentu Summorum Pontificum. Hoće li papa Lav XIV. krenuti tim putem, tek će se vidjeti. Ono što je već sada jasno jest da će utjecajni liturgijski krug okupljen oko profesora Andree Grilla nastaviti zagovarati sasvim drukčiji smjer.