Evanđelja ne govore ništa o djetinjstvu Blažene Djevice Marije. Kada je sv. Luka prvi put uvodi na stranice svojega Evanđelja, Marija je već mlada žena zaručena za Josipa. Poslije je susrećemo u najvažnijim trenutcima života njezina Sina – kod jaslica u Betlehemu, u Hramu i naposljetku pod križem, kada prima njegovo mrtvo tijelo u naručje. Lako je zaboraviti da je, prije nego što je svjedočila tim događajima, i sama morala odrasti. Imala je svoje djetinjstvo, svakodnevne dužnosti, učenje, molitvu i obične brige. I premda je bila očuvana od istočnoga grijeha, i ona je imala svoje djetinjstvo, kao i svi mi.
Najviše podataka o životu male Marije pruža nam Protoevanđelje Jakovljevo – apokrifni spis, koji Crkva stoga ne priznaje kao nadahnut. To ipak ne znači da su podatci sadržani u njemu nužno neistiniti. Znači, međutim, da Crkva taj tekst ne priznaje kao izvor Objave te da na njegovoj osnovi ne možemo sa sigurnošću potvrditi povijesnost opisanih događaja.
Premda njegovo ime upućuje na autorstvo sv. Jakova – točnije Jakova Mlađega, kojega se naziva i Gospodinovim bratom – on najvjerojatnije nije autor toga djela. Spis je vjerojatno nastao u drugoj polovici 2. stoljeća.
Glavna tema Protoevanđelja Jakovljeva život je Blažene Djevice Marije, premda tekst govori i o drugim događajima. Upravo iz toga izvora potječe predaja prema kojoj su se Marijini roditelji zvali Joakim i Ana te da je buduća Majka Božja bila prikazana u Hramu. Oba su događaja poslije našla svoje mjesto u liturgijskome životu Crkve i danas se obilježavaju zasebnim blagdanima. To pokazuje da je apokrifni tekst utjecao na razvoj kršćanske predaje, marijanske pobožnosti i liturgije Crkve.
Joakim ili Heli?
Neki, međutim, tvrde da se Marijin otac nije zvao Joakim, već Heli. Izvor te pretpostavke dvije su različite Kristove genealogije koje nalazimo kod sv. Mateja i sv. Luke. Jedno od mogućih objašnjenja te razlike jest pretpostavka da sv. Matej donosi Josipovo rodoslovlje, a sv. Luka Marijino.
U tomu se smislu tumače riječi sv. Luke: „A sam Isus […] bijaše, kako se smatralo, sin Josipov, Helijev“ (Lk 3, 23). Evanđelist, dakako, ovdje ne spominje Marijino ime jer su se biblijska rodoslovlja u pravilu prikazivala po muškoj liniji. Marijino bi rodoslovlje stoga bilo prikazano preko njezina muža Josipa, a spomenuti Heli bio bi njezin otac.
No nije li takvo tumačenje ipak predaleko? Kako pomiriti dva različita imena Marijina oca? Postoji, naravno, mogućnost da su Joakim i Heli ista osoba te da je jedno od tih imena bilo njegovo drugo ime. To ipak ne možemo potvrditi. Crkvena je predaja, s druge strane, sačuvala spomen na Marijina oca pod imenom Joakim.
Marijino rođenje i djetinjstvo
Protoevanđelje Jakovljevo navodi da je Joakim bio bogat čovjek, ali on i njegova žena Ana dugo nisu imali djece. To podsjeća na priču o Abrahamu i Sari, Izakovim roditeljima, kao i o Elkani i Ani, roditeljima proroka Samuela. Oba su para potomstvo dobila tek u starosti.
Dok su Joakim i Ana tugovali zbog toga što nisu imali potomstva, Ani se ukazao anđeo Gospodnji i rekao joj da će roditi dijete koje će biti poznato po cijeloj zemlji. Stoga se zavjetovala da će, ako se dijete doista rodi, posvetiti ga Bogu. Anđeo je radosnu vijest navijestio i Joakimu, koji je u to vrijeme postio u pustinji.
Ana je rodila djevojčicu kojoj su dali ime Marija. Kako bi ispunili zavjet, roditelji su je u dobi od tri godine predali u Hram, gdje je ostala do svoje dvanaeste godine. Apokrif navodi da ju je Joakim želio predati Bogu već kada je imala dvije godine, ali ga je Ana nagovorila da pričekaju još godinu dana kako im Marija ne bi previše nedostajala.
Zanimljiv je i događaj opisan u Protoevanđelju Jakovljevu prema kojemu su hramski svećenici odlučili izabrati muža za Mariju među udovcima jer je anđeo Gospodnji to preporučio velikomu svećeniku Zahariji, možda Elizabetinu mužu. Svećenici su prikupili štapove kandidata za Marijina muža i odnijeli ih u Hram. Iz Josipova je štapa izletjela golubica i zaustavila se iznad njegove glave, što je protumačeno kao znak da je Bog izabrao Josipa za Marijina muža.
Josip je tada već bio stariji čovjek i, prema autoru Protoevanđelja, imao je sinove iz prijašnjega braka. Možda upravo na to misli evanđelist Matej kada piše o Kristovoj „braći“ (Mt 12, 47). Ni to ne znamo sa sigurnošću jer su Spasiteljeva „braća“ mogla biti i njegovi rođaci.
Zvijezda Danica
Protoevanđelje Jakovljevo pruža nam mnogo važnih podataka o tome kako je mogao izgledati Marijin život prije nego što je postala Majkom Božjom. Prije svega, opisano je njezino rođenje, koje – premda se ne spominje u Bibliji – ima vrlo važno značenje u povijesti spasenja. Ono označava ulazak u završnu etapu iščekivanja Mesijina dolaska – na svijet je već došla Ona čije će tijelo postati prebivalište utjelovljenoga Boga.
Mariju se s razlogom naziva Zvijezdom Danicom ili Zorom, koja se pojavljuje na nebu pri samome kraju noći i navješćuje skori izlazak sunca. U katoličkoj teologiji Sunce Pravde sam je Krist Gospodin.
Bezgrješno začeće
U toj fazi Marijin život izvana ipak nije izgledao toliko poseban i nitko nije mogao pomisliti da je ta Djevojčica, izvanrednim Božjim zahvatom, bila oslobođena istočnoga grijeha. U tu smo činjenicu sigurni jer ju je Crkva 1854. godine proglasila dogmom vjere.
„Izjavljujemo, izričemo i određujemo da je nauk koji drži da je Blažena Djevica Marija od prvoga trenutka svojega začeća – posebnom milošću i povlasticom svemogućega Boga, predviđajući zasluge Isusa Krista, Spasitelja ljudskoga roda – bila očuvana od svake ljage istočnoga grijeha, od Boga objavljena istina te stoga svi vjernici u nju trebaju čvrsto i postojano vjerovati“, navodi se u buli.
Marijino začeće možemo smatrati čudesnim ako vjerujemo Protoevanđelju Jakovljevu, prema kojemu su Joakim i Ana tada već bili u poodmakloj dobi. Osim toga, međutim, u njemu se, barem s biološkoga stajališta, nije dogodilo ništa izvanredno. Nije bila začeta po Duhu Svetome, kao Krist. Marija je došla na svijet kao i svaki drugi čovjek: imala je dvoje roditelja i bila je plod njihove ljubavi.
Pa ipak, premda se to izvana nije moglo vidjeti, Gospodin Bog čudesno ju je sačuvao od istočnoga grijeha – mimoišla ju je ljaga koju su Adam i Eva navukli na cijeli ljudski rod. Marija je začeta i došla je na svijet u stanju izvorne nevinosti i sreće u kojem su bili stvoreni praroditelji. Za razliku od njih, ona se nikada nije usprotivila Bogu.
„Prvi je put ugledala svjetlo dana u Joakimovoj kući, u blizini kupališta Bethesda u Jeruzalemu, a zatim je bila odnesena u Hram. Ondje, zasađena u domu Gospodnjem, orošena rosom njegova Duha, procvjetala je u dvorima svojega Boga; i poput zelene masline postala je stablom kako bi se svi golubovi milosti nastanili na njegovim granama. Tako je svoj um potpuno uzdigla iznad žudnje za životom i požude tijela, čuvajući djevičansku dušu u djevičanskome tijelu, kako dolikuje onoj koja je trebala primiti Boga u svoju utrobu“, piše sv. Ivan Damaščanski u djelu Izlaganje prave vjere.
Običan život neobične djevojčice
Blagdan Rođenja Blažene Djevice Marije ipak skreće pozornost i na tu „drugu stranu“ medalje. Premda je Marija od početka bila od Boga izabrana, sve do Navještenja živjela je život koji se izvana nije razlikovao od života drugih djevojaka. Rasla je i razvijala se poput druge djece, osim što je nekoliko godina svojega života provela u Hramu. Imala je svoje djetinjstvo, svakodnevne dužnosti, učenje, molitvu i obične brige. Naposljetku je, još kao vrlo mlada djevojka, bila zaručena, kako je tada bio običaj.
Nitko od njezinih suvremenika nije znao da će joj se za nekoliko godina ukazati arkanđeo Gabriel i reći joj da ju je Bog izabrao za Majku svojega Sina. Nitko nije znao da je bila slobodna od istočne ljage i da tijekom čitavoga svojega života nije počinila nijedan drugi grijeh, pa ni laki.
Znak je, međutim, mogla biti izvanredna svetost njezina života – iz vlastitoga iskustva znamo da je čovjeku gotovo nemoguće dugo izbjegavati baš svaki grijeh. Onima koji su Mariju susretali kao malu djevojčicu moglo je biti zadivljujuće što dijete može biti toliko čisto, dobro i slobodno od onoga s čime se gotovo svaki čovjek bori od samoga početka života. U njoj su mogli vidjeti svetost čiji izvor još nisu mogli imenovati.