Beškeru i Tomiću prošli se vikend pridružio i novinar Večernjeg lista Goran Gerovac. Ovoga „prosvijećenog“ literata, prođe jeza svaki put kad se netko pozove na kršćanske tradicije Europe. „Ne može se na jednom po mnogočemu tragičnom kultu ličnosti i dogmi koja je unutar sebe ugradila toliko neoriginalnih, plagiranih ideja čuvati Europu. Čuvati je isključivo tim tradicijama značilo bi ustupak neslobodi i totalitarnoj predispoziciji koja je, na žalost i s poraznim posljedicama, znala iskočiti u prvi plan europske stvarnosti više puta“, piše Gerovac u svojoj kolumni.
I dalje: „Kršćanstvo, ruku na srce, ne može biti jamac zapada, jer nastalo je malo istočnije, u misli i govoru koji nije bio latinski, daleko od toga, od čovjeka koji nije imao osobine arijskog ideala, od naroda koji je Europa kasnije savjesno progonila u ime ideje koju je dio tog istog naroda podario. Proturječja su logična i okretati glavu i ne priznati da su neke od najsvetijih kršćanskih tradicija Europe križarski ratovi, inkvizicija, spaljivanje knjiga i vještica, progoni nevjernika, kmetstvo, prodavanje otkupa grijeha, vjerski ratovi… znači biti nepravedan i zlonamjeran prema budućnosti. Uostalom, meni je Europa nekako uvijek prirodno više bila Krležina nego Stepinčeva“.

Potrebno je biti posebno „talentiran“ pa u toliko malo rečenica izreći toliko laži, površnosti i zaključaka koji se protive zdravom razumu. Potrebno je, osim toga, biti krajnje intelektualno potkapacitiran i nepošten pa kršćanstvo promatrati isključivo kroz vizuru koju je nametnuo Gerovac. No iz njega izvire ono „kolektivno nesvjesno“ poštene inteligencije stasale u razdoblju komunističkog totalitarizma.

Božje utjelovljenje za Gerovca je očito plagirana i neoriginalna ideja. Nevolja je tek u tome što za tu tvrdnju ne može ponuditi niti jedan dokaz, a njegov je napad izveden uz krajnje neoriginalan arsenal otrcanih optužbi. Kršćanstvo je nastalo na Istoku, no, kao što je primijetio papa emeritus Benedikt XVI., ono je svoj najsnažniji izraz pronašlo na Zapadu. Tvrditi kako su svi narodi Europe progonili Židove i kako je antisemitizam imanentan kršćanstvu može samo potpuni ignorant ili patološki lažov. Treće mogućnosti nema. Optužbe za križarske ratove, inkviziciju te spaljivanje knjiga i vještica predstavljaju standardni nemaštoviti repertoar protukatoličkih jurišnika.

Američki sociolog religije Rodney Stark u knjizi „Lažna svjedočanstva. Raskrinkavanje stoljeća protukatoličke povijesti“ demitologizirao je sve ključne mitove kojima se stoljećima napadala Katolička crkva. Ovaj ne-katolik, odgojen kao luteran, koji se u zrelijoj dobi deklarirao kao agnostik, u spomenutoj knjizi ističe kako je velik dio protukatoličkih mitova proizvod protestantske kulture. Knjiga raskrinkava sva ključna lažna, neutemeljena i zlonamjerna iskrivljavanja povijesti Katoličke crkve, od „grijeha antisemitizma“, progona pogana, križarskih ratova i inkvizicije pa do teza o crkvi kao instituciji koja je branila ropstvo.

Upravo je kršćanstvo afirmiralo koncept dostojanstva svake ljudske osobe budući da su svi ljudi stvoreni na sliku Božju. Jordan Peterson, koji kao ni Stark nije katolik, nego također agnostik, dobro primjećuje kako je kršćanski nauk uzdigao dušu pojedinaca stavljajući roba, gospodara, obična čovjeka i plemića na istu metafizičku razinu, učinivši ih ravnopravnim pred Bogom i zakonom.

No Gerovac iz povijesti Crkve vidi samo mitologizirane invektive iz kuhinje opskurnih protukatoličkih ideologija.

„Činjenica da zapadna civilizacija Crkvi duguje uvođenje sustava sveučilišta, dobrotvorni rad, međunarodno pravo, razne znanosti, važna pravna načela i mnogo drugih stvari, na većinu ne ostavlja neki upečatljiv dojam. Zapadna civilizacija duguje Katoličkoj crkvi mnogo više nego što većina ljudi, uključujući katolike, uopće shvaća. Crkva je zapravo izgradila zapadnu civilizaciju“, apostrofira u svojoj odlično potkrijepljenoj knjizi „Kako je Katolička crkva izgradila zapadnu civilizaciju“ (Teovizija, 2009.) američki povjesničar dr. Thomas Woods. Utjecaj katoličanstva na izgradnju Zapada tolik je da su se čak i „pojmovi koje je katoličanstvo predstavilo svijetu toliko ukorijenili da su vrlo često i oni pokreti što im se opiru već prožeti kršćanskim idejama“.

Fanatični kršćanofobi, naravno, nemaju pojma o zaslugama Katoličke crkve ili te zasluge svjesno ignoriraju kako bi mogli stvoriti objekt mržnje i bojovnoga antiteizma. Dok druge proglašavaju za mržnju i ideološki redukcionizam oni su ti koji se ne trude barem iz dvaju, ako ne i iz više kutova, sagledati povijest i prinos Katoličke crkve koja je kao ne samo božanska, nego i ljudska institucija tijekom povijesti imala, naravno, i svojih ljudskih pogrješaka. Njihova je slika posve jednodimenzionalna, krajnje primitivna i ne razlikuje se mnogo od stajališta nekoga bojovnog boljševika koji je spaljivao fratre u samostanu u Širokom Brijegu.

Povijest nas uči da je svaka civilizacija bila izgrađena na postajanju „velike pripovijesti“ koja je kao unificirajuća ideja davala smjernice za sadašnjost i budućnost, a u slučaju zapadne civilizacije to je bilo kršćanstvo, neovisno što o tome mislili nekakvi tomići i gerovci. „Ako nema Boga, sve je dopušteno“, napisao je veliki književnik Fjodor Mihajlovič Dostojevski. Onda kad je kršćanska Europa izgubila vjeru u Boga uništena je i vjera koju je čovjek imao u drugoga čovjeka. U vremenu proglašene vladavine razuma počinjena su najnerazumniji zločini u povijesti Europe, zar ne?