Oci i naučitelji Katoličke Crkve nepokolebljivo su vjerovali i naučavali na osnovi Božje objave u Svetom pismu, da je od samoga početka Bog na svoju sliku izravno i trenutačno stvorio dovršenog prvog čovjeka koji nije imao pretke u nekim živim stvorenjima koja je Bog stvorio prije čovjeka.

Nedavno smo spomenuli nova zadivljujuća otkrića T2T (Telomere-to-Telomere) projekta kojim su genetičari iz toga projekta zapravo potvrdili ranije najave genetičara koji vjeruju ono što su o porijeklu čovjeka naučavali oci i naučitelji Katoličke Crkve, kada su otkrili da je ljudski genom zapanjujuće složeno i inteligentno dizajniran, da nema otpadnih dijelova i da ljudski genom nije nastajao postupno iz životinjskog.((Sekvenciranje ljudskog genoma potvrdilo vjerovanje otaca i naučitelja Katoličke Crkve))

Osim toga, također nedavno, istraživači su skenirali područje najmanjeg ljudskog kromosoma i pronašli tri prethodno neotkrivene obitelji gena koji su jedinstveno ljudski i potpuno odsutni kod “čovjekolikih” majmuna”.((Hunter R. Johnson et al. 2022. The Evolution Of De Novo Human‐Specific MicroRNA Genes On Chromosome 21. American Journal of Biological Anthropology.))

Ovo novo otkriće nastavlja naglašavati prethodna istraživanja, pokazujući da ljudski genom sadrži mnoge gene specifične za ljude koji nisu pronađeni kod “čovjekolikih” majmuna što je potpuno ugrožavajuće za ateističku ideju prema kojoj su ljudi nastali postupno iz životinjskih majmunolikih predaka.

Znanstvenici već dugo znaju da se mnoga područja ljudskog genoma značajno razlikuju od onih kod “čovjekolikih” majmuna, posebno čimpanzi (koje neki koji vjeruju u majmunsko porijeklo čovjeka pokušavaju predstaviti kao čovjeku najbližeg majmunskog rođaka). Na primjer, 2010. godine napravljena je detaljna analiza sekvenci Y-kromosoma čimpanze koja je bila toliko drastično različita od ljudskog da su čak i istraživači koji vjeruju da su ljudi nastali iz životinjskih majmunolikih predaka morali priznati: “razlika u sadržaju MSY gena u čimpanze i čovjeka više je usporediva s razlikom u sadržaju autosomnih gena u kokoši i čovjeka”((Hughes, J.F. et al. 2010. Chimpanzee and human Y chromosomes are remarkably divergent in structure gene content. Nature. 463 (7280): 536-539.))

Zapravo, najnovije analize koje uspoređuju cijeli genom čimpanze i čovjeka otkrivaju da su ne više od 84% identičnih, što je u genetici zapravo ogromna razlika.((Buggs, R. 2018. How similar are human and chimpanzee genomes?; Tomkins, J. 2018. Comparison of 18,000 De Novo Assembled Chimpanzee Contigs to the Human Genome Yields Average BLASTN Alignment Identities of 84%. Answers Research Journal. 11: 215-219.))

Budući da oni koji vjeruju da su ljudi nastali od majmunolikih predaka za svoju ideju trebaju gotovo identičnu sličnost od 98,5% između ljudi i čimpanzi kako bi njihov teorijski model od majmuna do čovjeka izgledao vjerojatnim, sadašnji dobro utvrđeni ogromni genetski jaz različitosti čvrsto je opovrgao njihov model prema kojemu je čovjek nastao od majmunolikih životinja. Ali ne samo da velika različitost DNK predstavlja veliki problem za njihovu priču, već im problem stvara i pitanje gena specifičnih za čovjeka koji nemaju slične verzije kod “čovjekolikih” majmuna. Zapravo, prethodne studije identificirale su stotine do tisuće ljudskih gena koji nisu pronađeni u čimpanzama.((Ruiz-Orera, J. et al. 2015. Origins of De Novo Genes in Human and Chimpanzee. PLoS Genetics. 11 (12): e1005721.))

A sada, imamo još jednu studiju koja pridonosi općoj različitosti u nepodudarnosti broja gena kod ljudi i čimpanza.((Hunter R. Johnson et al. 2022. The Evolution Of De Novo Human‐Specific MicroRNA Genes On Chromosome 21. American Journal of Biological Anthropology.))

U ovoj novoj studiji istraživači su skenirali najnovije skice genoma čovjeka i čimpanze tražeći jedinstvene genetske značajke specifične za ljude počevši od najmanjeg ljudskog kromosoma (kromosoma 21). Otkrili su tri obitelji mikroRNA gena jedinstvenih za ljude. Ovi geni kodiraju regulacijske molekule RNA i aktivno se izražavaju i uključeni su u genetsku regulaciju raznih tkiva u tijelu uključujući mozak.

Genetičari koji vjeruju u povijesnu točnost Božje objave tvrde da će se jasna istina o ljudskoj jedinstvenosti nastaviti pojavljivati sa sve većom jasnoćom kako prikazi genoma čovjeka i čimpanze postaju sve točniji i kako se nastavljaju uspoređivati jedni s drugima, kako se softver poboljšava i ispitivanje produbljuje. Podaci genetike u potpunosti podržavaju ono što su oci i naučitelji Katoličke Crkve nepokolebljivo naučavali na osnovi Božje objave u Svetom pismu, a to je da je od samoga početka Bog na svoju sliku izravno stvorio dovršenoga čovjeka, bez ikakvog postupnog stvaranja iz zamišljenih životinjskih predaka.