Sv. Karlo Boromejski bio je čudo radišnosti i izdržljivosti. Rođen je 2. listopada 1538. godine u grofovskoj obitelji u talijanskom gradu Aroni. Od najranijeg djetinjstva bila su mu otvorena vrata iza kojih je vladao kruti zakon staleža i privilegija. No Karlo se nije time služio, već je odabrao put skromnosti, odricanja i brige za bolesne i siromašne.
U Paviji se Karlo pokazao kao izvrstan student prava. Kada je imao 21 godinu, njegov ujak je postao papa Pio IV., koji je jedno vrijeme bio i dubrovački nadbiskup, kao nadbiskup nije stolovao u Dubrovniku, već je po tadašnjem običaju mjesto njega poslove nadbiskupije vodio njegov vikar. Iako Karlo nije studirao teologiju ni bio zaređen za svećenika, ujak ga je pozvao u Rim, imenovao kardinalom i državnim tajnikom s poslugom od 150 dvorjanika. Karlo je svoju zadaću ozbiljno shvatio. Otpustio je veliki dio svoje dvorske pratnje i posvetio se molitvi i pokorničkom životu, nije se više predavao nikakvim ispraznostima. Velikim mu je prijateljem i savjetnikom postao sveti Filip Neri.
Radio je za dobro Crkve, boreći se za njezinu neovisnost od svjetovne vlasti. Bio je čovjek snažna duha i veliki crkveni reformator. Zapažena su bila njegova nastojanja oko završetka Tridentinskog sabora i provođenja saborskih odredbi. U Vatikanskim vrtovima okupljao je učene teologe i filozofe te kroz rasprave nastojao nadomjestiti nedostatak svoga teološkog obrazovanja.
Smrt starijeg brata posve ga je obratila. Zaređen je za svećenika i biskupa i počeo je isposnički živjeti. Postavši milanskim nadbiskupom marljivo je radio na duhovnoj obnovi klera i puka. Postao je posebno omiljen kod vjernika zbog svojeg nesebičnog zalaganja i brige za bolesnike u vrijeme velike kužne pošasti u Milanu (1576). Pomagali su mu oratorijanci sv. Filipa Nerija, isusovci, a i sam je osnovao oblate sv. Ambrozija. Za puk se brinuo i pomoću katehista. Na njegov poziv javilo se dvije tisuće muževa i žena spremnih poučavati u vjeri. Te katehiste organizirao je u Bratovštinu kršćanskoga nauka i napisao im priručnik, remek-djelo odgojne mudrosti. Njegova ostavština ima više od 35 tisuća pisama.
Karlo Boromejski umro je za vrijeme velike kuge u Milanu 1584. godine, u 46. godini života. Svetim ga je proglasio papa Pavao V. 1610. godine. Put svetosti, kojim je odano pošao, savjetovao je i drugima ovim riječima: „Tko želi napredovati u službi Božjoj, svaki dan mora započinjati živjeti Božji život novim žarom, stajati u prisutnosti Božjoj koliko je više moguće i u svojem djelovanju imati za cilj samo slavu Božju. Zaštitnik je Milana i brojnih gradova u Italiji; zagovornik protiv zaraznih bolesti.